SELIDBA U ŠVICARSKU, PREDIVNU DRŽAVU SA GOMILOM JEZERA I PLANINA, ALI I JEDNU OD NAJSKUPLJIH DRŽAVA NA SVIJETU.

Table of Contents

Jeste li ikada pomislili odseliti u Švicarsku? Ja smatram da je većina nas, ljudi sa Balkana, makar i na tren barem jednom promislila o životu u Švicarskoj. “Moj je život Švicarska, skoro pa savršen…” pjevao je Dino Merlin u svojoj pjesmi. Doista, za Švicarsku vežemo isključivo pozitivne činjenice. Jedna od rijetkih zemalja koja je približna savršenstvu. No, nemojmo se zavaravati. Ne postoji savršenstvo, osim možda u prirodi.

Uređenost, stabilnost, dobre plaće, banke, sir, čokolada, planine, jezera, sat, neutralnost…
Izreka “Tačan kao švicarski sat” u našem jeziku se ustalila s razlogom, a i Kristina nam je to u tekstu potvrdila – Švicarci su nacija koja je poznata po svojoj tačnosti. Na tren, Kristina me podsjetila na Nizozemce i moj život u Amsterdamu. Čini se da sve ekonomski stabilnije države imaju fetiš na točnost, što je za nas Balkance, nepojmljivo. Ipak, tako bi i trebalo biti s obzirom da jedna od lekcija koju svatko nauči prilikom selidbe na zapad je: VRIJEME JE NOVAC.

Ipak, koliko je ta točnost striktna? Koje su ostale stavke koje karakteriziraju pedantne Švicarce? Koliko je zaista Švicarska skupa i koja su to jela, ali i mjesta koja ne biste smjeli zaobići u ovoj zemlji? U današnjem izdanju projekta HRVATI/BALKANCI U SVIJETU donosimo vam priču iz gotovo pa savršene Švicarske!

1. Bok Kristina! Hajde nam reci u kratkim crtama nešto o sebi i svom zanimanju, hobijima, koja je tvoja priča o životu u Švicarskoj i koliko dugo tu živiš?

Uh…uvijek ova najlakša pitanja za mene budu najteža za odgovoriti jer toliko toga treba zgurati u nekoliko rečenica, a poznata sam kao osoba od puno riječi. Dakle, zovem se Kristina, to već vjerojatno znate iz uvoda, ali najlakše je početi s imenom. 😀 Imam 29 godina i u Švicarskoj sam dvije i pol godine. Inače sam Hrvatica iz Slavonije – to je onaj dio Hrvatske u kojemu se prave najbolje kobasice, peče najbolja rakija i gdje danonoćno sviraju tamburice. Doduše, u Švicarsku sam doselila iz naše Metropole- Zagreba, u kojem sam živjela za vrijeme studija, a onda i produžila boravak na sveukupno 9 godina.

Po struci sam novinarka. Tako da mi je uvijek puno lakše postavljati pitanja, nego ovako na njih odgovarati. Po završetku studija dobila sam posao na televizijskom istraživačkom magazinu „Provjereno“ i ondje radila do preseljenja u Švicu. U Švicarsku sam se preselila sa suprugom s kojim sam u sretnom braku već 5 godina and counting. Ovdje ne radim u struci zbog nedovoljnog znanja njemačkog jezika. Radim klasične gastarbajterske poslove i ok sam s tim jer znam da je ovo privremena sezona života. Paralelno sa šljakicom koja realno plaća račune uživam u pisanju poezije i proze koju često dijelim na svom Instagram profilu.

Uz pisanje, uživam u izradi veza na platnu. Krenulo je iz hobija prije manje od godinu dana, a pretvorilo se u slatku strast i terapiju kojoj vrlo rado ispunjavam slobodno vrijeme. Radove dijelim na svojoj Instagram stranici @extrajoydinary i rado ću tamo ugostiti druge kreativce i znatiželjnike. )

2. Što ti se najviše sviđa u Švicarskoj, a što ti se nikako ne sviđa?

Ja kažem Švicarska, vi kažete- čokolada! Ja:Švicarska! Vi: Čokolada! Ajde dobro, osim najbolje čokolade u svemiru, tu je i nevjerojatno lijepa priroda koja me i dalje svakog dana ostavlja bez daha! Tirkizna jezera, planine koje kao da te grle sa svih strana, trava koja je toliko zelena kao da ju je netko provukao kroz neki od Instagram filera!

Ono što mi se nikako ne sviđa je njihov jezik. Švicarska ima 4 službena jezika: njemački, francuski, talijanski i retoromanski. Ja živim u dijelu u kojemu se govori njemački. Ali ne, nije to onaj njemački kojeg smo svi pomalo naučili dok smo gledali Cartoon Network! To je NJIHOV njemački, schwyzerdütsch koji je zapravo vrlo specifičan dijalekt. Toliko specifičan da ga često ne razumiju niti osobe kojima je njemački materinji jezik.

3. Koje su najveće razlike života u Švicarskoj u odnosu na život na Balkanu?

Pozitivno je to da je ova zemlja toliko savršeno čista da je to čudo! Švicarci jako brinu o okolišu i svaka stvar se reciklira. Ne samo da se odvaja plastika, staklo, papir, karton i mješovito smeće već se staklene boce odvajaju po bojama, a svaki Kanton ima svoju boju vreća za smeće i mješoviti otpad se MORA odlagati u tu određenu boju koju zahtjeva tvoj Kanton – kod nas je to crvena. Zatim se može baciti u kontejner. Ono što je zanimljivo je da te vreće koštaju cca 15 eura, 10 komada od 35 litara. I sad se ti misli…

Hoćeš li reciklirati ili ćeš mjesečno trošiti tisuće kuna na vreće za smeće. I ne, nikom nije palo na pamet da kupi obične crne vreće i baci tako u kontejner jer bi te prvi susjed, s kojim si dobar, prijavio za nepoštivanje pravila. Promatram i njihove vikende. Obitelji skupa idu na planinarenje, vožnje biciklom ili bilo koju drugu vanjsku aktivnost. Djeca su strašno samostalna, ne boje se, kiša im ne predstavlja problem, snijeg još manji, uživaju u prirodi jer su tako naučeni. Shopping centri ovdje su ugl.manji i ljudi se ne zadržavaju unutra. Obave kupovinu i izlaze na svježi zrak.

Sjedi se vani na klupama, po mogućnosti sa staklenom bocom u rukama koju su ponijeli od doma. Fasciniralo me također vidjeti ljude u odijelima, potpuno sređeni, za vrijeme pauze na poslu, kako sjede na zidićima uz jezero i jedu hranu iz
kutijica koje su donijeli od doma! ALI zato…generalno su oni jedan izrazito hladan narod. Iako totalno multikulturalna zemlja, jako se osjeti ta odbojnost prema doseljenicima. Također, nemaju kulturu druženja po kućama, onako spontano, kao mi Balkanci. Neće ti ovdje sigurno nitko samo tako navratiti da popijete kavu, a ne! Sve se previše dogovara, sve je jako u rasporedima i tablicama. S jedne strane, to mi odgovara jer sam inače organizirana osoba, ali ipak bi mijenjala svaki plan za spont anu kavicu koju ću satima ispijati s onima koje volim.

4. Priča li lokalno stanovništvo u Švicarskoj i Engleskim jezikom ili ne? Je li se teško sporazumjeti?

Moje iskustvo je da nije čak toliko da ne znaju pričati engleski, nego nekako ne žele, kao da bježe od toga i srame se. Nije svugdje tako ali evo, u kantonu u kojem mi živimo – u njemu je nastala Švicarska tako da je ovo baš HC tradicionalni dio) nisam baš dočekana s osmijehom kada zamolim da pričamo na engleskom. Ali sve ovisi od sredine u kojoj se nalaziš, u gradovima je sigurno to sve na nekoj drugoj razini i uglavnom se možeš poslužiti engleskim.

5. Svi znamo da je Švicarska skupa, barem za one koji ne žive u Švicarskoj. Možeš li navesti neke primjere cijena npr. piva, hrane, smještaja, javnog prijevoza, taksija i slično. Postoje li neki načini na koje bi se moglo uštedjeti novca u Švicarskoj kao stanovnik i kao turist?

ODVRATNO je skupa, naročito kad tek dođeš s nekim ko’ fol ok džeparcem,a onda shvatiš da s tim možeš kupiti…perec! 😀
Meso je jako skupo, ali je i kvalitetno. Naravno da se može pronaći po jeftinijim cijenama ali onda je upitna kvaliteta, ali to je tako u svim državama. Isto je tako i s cijenom druge hrane. Rekla bi da za mjesec dana ovdje, ako se ne jede po restoranima i da se uglavnom kuha doma, potrebno je oko 400 CHF – švicarski franak iznosi oko 1 Euro. Cijene smještaja – stanova za najam- također varira od Kantona do Kantona. Primjerice, mi smo sada u Kantonu Schwyz gdje jednosobni stan plaćamo 1000 CHF mjesečno, uskoro selimo u Kanton St.Gallen u kojemu najam četverosobnog stana iznosi 1,200 CHF mjesečno.

Kanton Zurich slovi kao najskuplji, tamo su stanovi (cca 50 kvadrata) prosječno 1.500- 2.500 CHF. Zdravstveno osiguranje ovdje obavezno ali privatno, funkcionira narazini franšize koju si sam odabireš. Osiguranje u prosjeku iznosi između 200-300 CHF, ovisno o osobnim preferencijama i dodatnim uslugama. Kao stanovnik, na mjesečnoj razini možeš uštedjeti tako što nećeš kupovati u najbližem dućanu na kvartu nego ćeš prošetati do nekog od lanaca supermarketa koje imamo i mi na Balkanu. Tamo su cijene hrane znatno niže. Oko najma stanova možeš uštedjeti tako što ćeš dobro razmisliti i proučiti u kojem od Kantona bi bilo povoljnije živjeti. Kao turist ne znam kako možeš uštedjeti, nisam nikad ovdje bila turist. 😀

6. Imaju li Švicarci neke svakodnevne običaje, neku tradiciju koju poštuju? Po čemu je Švicarska posebna?

Švicarci su jako organizirani i točni, ne vole kada ih se zove u vrijeme ručka ili iza 19 sati. Ovdje svatko plaća svoje piće, ali ako se dogodi da ti platiš – onda obavezno drugi put plaćaju oni. Kada im napraviš uslugu jakooooo se zahvaljuju, puno puta za zahvalu dobiješ cvijeće. Kada oni kažu nekom da te pozdravi, kada te sretnu pitaju dal’ je taj pozdrav ikad stigao do tebe.
Često jedu sir i pekmez ili šniclu i pekmez.

7. Kako doživljavaš Švicarce u usporedbi s Balkancima, ako se uopće možeš tako izraziti?

S jedne strane bilo bi super da mi Balkanci tako poštujemo svoje- poput njih. Da umjesto da se busamo u prsa svojom nacionalnošću, da to pokažemo svojim poštovanjem prema okolišu i ljudima koji nas okružuju, našim susjedima. S druge strane, ono što mi imamo, a kod njih to generalno manjka- je empatija, emocija općenito. Kako sam već napomenula, nedostaje im otvorenosti, topline, dosta suzatvoreni i rezervirani. Također, mi Balkanci smo nacija koja pomaže.

Ako je nekom izgorjelakuća- selo se skupi pa se popravi, ako je nekom bolesno dijete- cijela nacija se ujedini da se skupi za liječenje. Imamo puno manje, a dajemo puno više, tako mi se čini. Možda jer oni nikad nisu bili u situaciji da nemaju, nisu imali rata i neimaštine, nisu bili gladni.

8. Misliš li da je Švicarska dobra država za migrante, mlade ljude, da nudi uvjete za kvalitetan život i posao? Ili neke posebne pogodnosti ili uvjeti koji olakšavaju život?

Ovisno o tvojim afinitetima. Ovdje se puno radi i ljudi imaju jako malo slobodnog vremena. Da, to ti je super plaćeno, ali vrijedi li takav život zbog tih nekoliko dana godišnjeg odmora? – Ja to ne bi popisala dugoročno, a možda netko drugi bi. Problem je i ta jezična barijera. Ako misliš raditi neki bolji posao, a govoriš samo engleski- no way, nažalost. Osim internacionalnih kompanija i sektora poput IT-a, rijetko da tko zapošljava stranca ako ne pričaš njihov jezik. Jedan od većih problema je viza koja je potrebna. L viza je radna koju na počeku dobiješ, ali prvo moraš imati posao da bi poslodavac lobirao za tebe. To je viza za 1 godinu i onda ti se automatski produljuje ako ostaješ na tom radnom mjestu.

S njom možeš aplicirati za B vizu, to je na 5 godina i puno faktora ovisi o tome hoćeš li ju dobiti. Mi smo imali sreće da je muž imao posao, dobio radnu vizu (L, povukao mene, aplicirao za B vizu- nekim čudom dobio ju vrlo brzo, a ja ju automatski dobijem jer smo u braku. Inače, bez te prve L dozvole moraš van iz države nakon 3 mjeseca. Summa summarum, da je u Švicarskoj živjeti lako- u Švicarskoj bi živio svatko! 😀 A kako vidimo, mnogi s našeg područja radije biraju Irsku, Njemačku, Austriju ili neke Skandinavske zemlje.

9. Jesi li upoznala još Hrvata koji žive u Švicarskoj ili ljude iz zemalja bivše Jugoslavije koji su se odvažili na selidbu u Švicarsku isto kao i ti?

Upoznala sam jako puno ljudi iz zemalja bivše Juge. Ima dosta Srba kojima su roditelji došli prije 30 godina dok vize još nisu bile tako posložene, a oni su onda tu rođeni i ostali, ima dosta i Hrvata, barem u ovom dijelu gdje mi živimo sada. Iako sam govorila da se vjerojatno neću družiti s našim ljudima ovdje jer ne želim biti gastarbajter koji nakon xy godina vani i dalje
ne priča dobro njemački, gadno sam se prevarila! Nema mi draže nego sjesti na kavu kakvu samo mi znamo skuhati i pričati na jeziku koji mi grije dušu.

10. Koje ti je najdraže tradicionalno jelo i kakva je hrana generalno?

Flammkuchen za koji nisam sigurna koliko je njihov ali ga ima posvuda. To je kao neka verzija pizze ali s puno tanjim tijestom ugl.sa vrhnjem, šunkom i lukom. Ali ono što mi je baš super ovdje i što bi voljela imati i jednom kad je vratimo u Hrvatsku je set za tradicionalnu pripremu Raclettea-topljenog sira.

Postoji posebni roštilj koji podsjeća na toster, a sadrži pojedinačne posude s drškama koje se zagrijavaju i uglavnom ih je 12 komada. Fora je jer svaka osoba sebi priprema ono što voli. U posudu se miješa razno povrće – rajčica, paprika, tikvice…, a odozgo se stavljaju tanki strugani listovi sira koji je pri zagrijavanju tope. Uz to se poslužuje i slanina, krumpir, kiseli krastavci… Osim što je jako ukusno, zabavno je tako dijeliti hranu!

Hemp cosmetics

11. I za kraj, koje su stvari tj. barem pet mjesta u državi ili u gradu u kojem živiš koja bi svima preporučila da obavezno posjete u Švicarskoj?

1. Planina Stoos

Na ovoj planini postoji planinarska šetnja koja se zove Grad Wanderung. Trajanje šetnje je negdje 2-3 sata, ovisno o tempu. Odlično je što ne morate biti u ne znam kakvoj formi da se odvažite na ovaj pothvat. Staza je lagana, s ponekim strmijim dijelovima koji su tek blagi izazov s obzirom na pogled koji vas prati cijelim putem. Od gore se može vidjeti više od 10 jezera u Švicarskoj i bezbroj alpskih vrhova u središnjoj Švicarskoj.

Putem ćete vjerojatno sresti kravice i uživati u šarenilu alpskog cvijeća. Nekoliko sam puta išla na ovaj hiking, ali prvi dojam je bio poseban jer smo taj dan hodali iznad oblaka. Zbilja posebno iskustvo! Super je što na kraju puta – ako krećete od Klingestocka- Fronalpstocka – čeka vas Fronalpstock restoran u kojemu se možete nagraditi švicarskim specijalitetima i kavom s nevjerojatnim pogledom.

2. Slapovi Rajne iliti Rainfall

Najveći vodopad u Europi. Brojke kažu da je ukupna visina vodopada 23 metara, a najduži slap je dug 150 metara.

3. Aare Gorge iliti Aareschlucht

Iliti šetnja kroz pećine s najljepšim mogućim pogledom ikad!

4. Port de Cully

Kada sam vidjela ogrooooomno Genevsko jezero koje izgleda kao ocean, iz kojeg izviru planine sa svih strana, a ispod tebe su vinogradi savršeno poredani, doslovno kao da su ih sadili osobe koje imaju OCD, krenula smo vrištati od ljepote!

5. Lauterbrunnen

Slatka mala dolina usred koje teče vodopad. Da, usred grada, izbija iz stijena, visok 297 metara. Postoje stepenice kojima se moguće popeti u stijenu iza vodopada i uživati u panorami ovog slatkog mjestašca.

12. Tradicija neka je – s obzirom da ja obožavam činjenice – ako znaš ili imaš neki “fun fact” na umu o Švicarskoj da podijeliš sa nama.

Ovdje postoje cvjetna polja na koja dođeš i sam si nabereš cvijeće – pored svakog reda ima cijena jednog cvijeta)- kada nabereš, platiš u improviziranu kasicu koja stoji na početku polja. Nitko ne provjerava, ne izdaje račune niti kontrolira, to radiš na svoju savjest. Ovdje postoji jako puno uličnih biblioteka koje su u improviziranim kabinama – primjerice telefonska govornica ili kabina od žičare – i u njima možeš posuditi knjigu – koju ćeš ofc jednom vratiti) ili ostaviti neku svoju. Također, ovdje postoje i „Ludoteke“ u kojima, umjesto knjiga možeš posuditi igračke i igrice.

Zanima te kakav je život u Nizozemskoj i Amsterdamu, u Meksiku, na Islandu, u Brazilu, Vijetnamu, na Madagaskaru, u Panami ili u Tanzaniji?

Još jednom VELIKO HVALA kreativnoj Kristini, a i vama na čitanju ovog članka: “Selidba u Švicarsku.” Nadam se da vam se svidio, a ukoliko želite Kristinu pitati nekakvo dodatno pitanje ili samo zapratiti njen rad, možete to učiniti preko njenog Instagram profila: https://www.instagram.com/kristina_corak91/

Share your opinion