Sve o životu i selidbi u Australiju nam priča mlada Zagrepčanka Mia. Pročitajte kakva je selidba u Melbourne i što sve možete očekivati!

Kako se zaposliti i odseliti u Australiju? Koje su to stavke koje karakteriziraju Australce i Australsku kuhinju? Koja su to mjesta koja ne biste smjeli zaobići u ovoj zemlji i na sve što trebate pripaziti prije nego krenete na put? Po čemu je sve Australija posebna i kako je jednoj studentici živjeti na ovako dalekom kontinentu? Saznajte u današnjem izdanju projekta HRVATI/BALKANCI U SVIJETU u ostatku teksta!

1. Pozdrav Mia. Hajde nam se predstavi! Koja je tvoja priča o preseljenju u Australiju, u kojem gradu ili mjestu si, čime se baviš i koliko dugo tu živiš? 

Table of Contents

Rođena Zagrepčanka, 2006. sam odselila iz HR i od tada sam “po vani”. Do 2016. sam živila u Njemačkoj, Austriji, Slovačkoj i Danskoj, a onda sam odselila u Australiju, točnije Melbourne. Strast su mi putovanja, bordanje i fotografija – ovo zadnje je konstantni work in progress haha.

Trenutno pokušavam promjenit smjer karijere pa sam nazad na faksu, volontiram i prolazim kroz praksu. U Australiju me odvela ljubav koja, kao niti samo odredište, uopće nisu bili u planu; upoznali smo se u Kuala Lumpuru dok smo svatko solo
putovali. Nakon dvije i pol godine long-distance i konstatnih putovanja, odlučila sam preseliti u Melbourne.

2. Što ti se najviše sviđa u Australiji, a što ti se nikako ili najmanje sviđa?

Dvije stvari mi se ne sviđaju u u Australiji; prva je da sam toliko daleko „od svega”. Pri tome mislim na familiju i drage prijatelje koji su raštrkani po Europi i Americi. Do Azije je 8-10 sati. Do Amerike je 12. Do Zagreba je 14 + 6…

Na početku su mi ti dugi letovi bili uzbudljivi, ali kad naučiš rutu letenja na pamet onda ponekad tih 14 sati do prvog presjedanja prolazi “malo sporije”. No, to i dalje je svo to letenje manje naporno od stvari broj dva koja me smeta a to je geografska površina grada u kojem živim. Melbourne leži na tako ogromnom području i ponekad sa jednog kraja grada
na drugi imate 20-40 kilometara u jednom smjeru. Očito nisam ljubitelj automobila i vožnja mi je nešto što moram, a ne nešto u čemu uživam.

Šta se tiče dobrih stvari, njih na sreću ima više. Uvijek sam si željela ogroman grad sa višemilijunskim stanovništvom. Melbourne ih ima 5 mil, a dolaze od svuda i bave se svime i svačime. Granice ovdje često ne postoje; mogućnosti su bezbrojne. To je uzbudljivo i naporno u isto vrijeme, ali nešto što je meni često nedostajalo u pojedinim Europskim zemljama. Volim šarenilost nacionalnosti, rasa, razmišljanja, životnih puteva I prica. Ljudi u Melbourne su vrlo otvoreni, opušteni, pričljivi, radoznali. Utjecaj kultura sa svih ostalih kontinenata se vidi svakodnevno na ulicama i postoji u svim aspektima života, od zaposlenja, hrane, razonode… To mi jako godi i fascinira me.

Selidba_u_Melbourne_sve_o Australiji_na_jednom_mjestu_Kookylovestotravel_2

Stvari funkcioniraju ovdje; pravila se znaju, a ako ih ne znate postoji netko koga možete pitati/nazvati. Procedura postoji za sve i ako se poštuje, nema problema. Australci kao društvo su vrlo napredni i kada razmislite da su uspjeli podignuti zemlju
iz ničega, pogotovo uključujući činjenicu da je to napravio “otpad britanskog društva”, onda se zamislite. Oni su još iz “zatvorskih” dana imali načine kako se organizirati funkcionirati kao zajednica i to je i dalje jedan od temelja njihovog društva. To sam prvi put u potpunosti osjetila baš prošle godine, zbog pandemije – Australija je imala skoro pa najrigorozniji i najduži lockdown prosle godine (120 dana tocnije, te su građani bili dosta smireni i trudili su se pruziti podporu onima najugroženijima – stariji susjed koji ne zna ili ne moze naručiti online na primjer, ili beskućnici koje su sve
privremeno udomili po praznim hotelima.

U zraku se osjetio jedan osjećaj zajednice i pozitivnog mindset-a; taj da ako se svi ponašamo razumno, zajedno cemo dostići cilj i prije ćemo izaći iz ove, novonastale)situacije. To je nešto što nikad prije nisam osjetila, naučena više na upiranje prsta u „dežurnog krivca” – to ovdje nije dio kulture. Također mi paše što nitko ovdje nije posebno egzotičan vise, također niti ja –
manjina ima svih, i svi nose neku zanimljivu priču sa sobom.

3. Koje su najveće razlike života u Australiji u odnosu na život na Balkanu i u Hrvatskoj?

Birokracija funkcionira. Ima je puno ali funkcionira. Postoji “zašto i zato” sa sve te mjesta gdje tražiti i naći odgovor. U Austrliji se živi u kućama sa vrtovima, Australci cijene svoj, preogroman prostor. Stanovi su “za strance i studente”. Nitko ne parkira na mjesto koje nije predviđeno i ocrtano za parking. Tu se ne sjedi u kafićima i resoranima satima. Večere u udarnim danima kao što su petak i subota imaju tzv. “sitting” koji izabereš kada bukiraš. Ako imas večeru u 18:30, možeš biti tamo do 20:30, jer u 20:30 dolaze drugi gosti. Razlog tome je veći profit naravno ali i fir play to jest mogućnost da i netko drugi doživi iskustvo baš istog tog restorana kao i ti. To je normalna praksa ovdje. Sjediti 4 ili 5 sati u restoranu je jednostavno neprihvatljivo ovdje.

Brunch kultura je ogromna – u Zagrebu subotom ideš na kavicu, u Melbourne ideš na brunch. Australci veliki pozitivci i dosta strpljivi a to mora da je zbog veličine njihovog kontinenta. Rijetko žure nekamo, rijetko vrše pritisak dok čekaju u redu za nešto -recimo, pošta. Customer service je ovdje na jako visokom nivou i jako se cijeni.

Selidba_u_Melbourne_sve_o Australiji_na_jednom_mjestu_Kookylovestotravel_3

4. Što misliš, je li Australija dobra država za napredak, za mlade? Postoje li neki posebni zakoni, mogućnosti ili olakšice zbog kojih se vrijedi preseliti?

Postoji cijela hrpa olakšica i mogućnosti, zavisno o “residential status” koji može biti temporary, permanent, student etc.
Australski državljani imaju najviše olakšica, međutim permenentni držaljavni uživaju skoro sve povlastice takodjer.
Na primjer, Australci mogu studirati besplatno, to jest dobiti tzv. Student loan koji počnu otplaćivati u ratama tek nakon što počnu zarađivati godišnje određenu svotu, bez kamata. Moj primjer permanentnog rezidenta mi je omogućio da veći dio
troškova – čak 70% mojeg studija plaća „Commonwealth“ – to je njihov naziv za vladu. To funkcionira samo ako imate određen rezidencijalni status te ukoliko studirate određene kurseve za koje je vlada izračunala da postoji shortage i predviđa porast zapošljavanja.

Postoje razne olakšice pri kupnji nekretnine, zavisno da li gradiš nekretninu ili kupuješ postojeću već. Socijalna pomoć je dostupna građanima sa minimalnom zaradom. Zdravstveno je besplatno, međutim većina plaća i privatno, zavisno što
trebaju. Australija ima puno mogućnosti ali ništa se ne dijeli na dlanu, pogotovo strancima. Stranci doslovno moraju zaslužiti svoje mjesto u društvu i dokazati se da su spremni prihvatiti Australski način života i njihove vrijednosti. Ako su imalo pametni i vrijedni i željni učenja, puno vrata je otvoreno.

Australci su vrlo “resilient” to im je valjda u DNA. Dosta su stabilni i ne misle da su posebni, ne vole se isticati i silno su ponosni na svoju zemlju i kulturu, uvjereni da žive na najboljem mjestu na svijetu. Jednom kada stranac uđe i prokuži sistem,
kulturu i način komuniciranja, vrlo je lako shvatiti taj njihov stav, koji ponekad zna biti „zaštitnički“ a pri tome „izvana“ izgledati kao rasistički. Australsko društvo se također temelji na imigraciji, i bez imigranata ta drzava bi propala, doslovno. Oni su toga svijesni ali kao da to ne žele u potpunosti priznati – ponekad.

5. Kako bi opisala Melbourne? Kako se živi u Melbournu, kako ljudi provode dan, kakav je noćni život…?

Melbourne je Australski culture and food capital; koncerti, izložbe, kazališta, galerije, comedy shows, performences, restorani, barovi, festivali… to je srž Melbourne-a. Po ljeti, akcija počinje po danu, tzv “day drinking” je velika stvar. Ako počneš sa feštom za svoj rockas recimo oko 2-3 popodne, do 9-10 navečer si “gotov” i idući dan ti nije potpuno u magli. Rooftop bars su ogromna stvar u Melbourne, život je na otvorenom, gdje god je moguće.

Već sam napomenula ogroman opseg grada, pa da vam ga približim; centar je za biznis, turiste, studentski smještaj i dio noćnog života. To je grid, pravokutnik sa ulicama i od tuda se grad širi na četri strane svijeta i tako se djeli na 4 veća dijela.
Centar, tzv CBD – Central Business District, nije negdje gdje će prosječan Australac živjeti. Tamo se radi i fešta, a živi se u inner i outer suburbs. Inner suburbs čine kvartovi koji su udaljeni do 10km od CBD-a na sve 4 strane svijeta. Outer suburns
onda idu od 10km do 20km. Iskreno, ako živiš vise od 15-20km – na bilo koju stranu)od CBD-a, to za mene više nije Melbourne. To je toliko daleko od svega i životni stil se uvelike razlikuje.

Melbourne metropolitan area ide do kuda ide zadnja stanica metro vlaka, a to je ponekad ništa više nego satelitski gradić pripojen Melbourne-u. Sve 4 strane svijeta imaju drugačiji vibe i životni stil, pa se treba odlučiti gdje vam najvise paše. Jedna zanimljiva stvar je da, ako si u dobrom kvartu, obično se ne trebaš puno micati iz njega i ne postoji da ideš u centar obaviti stvari – kao kod nas)jer sve postoji lokalno. Ja živim u kvartu 8km od CBD i imam apsolutno sve šta mi treba ovdje;
supermarket, dućane, kafiće, kemijsku čistionicu, apoteke, doktore, zubare, razne restorane, bazen, teretane/rekreacijske sportove etc….

Čak i da nema nešto što mi baš zatreba poput specijalnog hobija na primjer ili tečaja jezika, ili venue gdje se
održava koncert, ja i dalje ne moram u centar jer kvart ili dva do mene će možda nuditi baš to na što sam se ja zapiknula. Što je vrlo praktično i puno inner suburbs su više interesantni od samog centra. Zbog covida sam izbrojala vlastiti rekord koliko dugo nisam posjetila CBD od prosle godine, i ispalo je 13 mjeseci. CBD nažalost polako odumire zbog covida i ne znam
što će se desiti od svega toga.

Selidba_u_Melbourne_sve_o Australiji_na_jednom_mjestu_Kookylovestotravel_4

6. Postoje li neka pravila ili zakoni koji su te oduševili ili pak šokirali, a koji se tiču svakodnevnog života, plaćanja, najma itd.?

Mislim da se većina šokira kad shvate/čuju za ograničenje brzine u Australiji. Na primjer, Melbourne ima nekoliko autocesta i obilaznica sa 4-6 traka u svakom smjeru gdje je maksimalna brzina 80. Negdje ide i do 100. Izvan grada ne vozi se više od 120 i to tek po “regional roads” gdje nema naselja. Poštuje se brzina jer su kazne visoke i najgluplji mogući način za izgubit par stotina dolara – i vozačku na kraju.

Oduševljava me bezgotovinsko plačanje – na to su me naviknuli i razmazili još Danci)– čak ni kartica više ne treba jer na telefonu svi imaju virtualni wallet. Međutim, ako dodješ sa cash-om, čak i kovanicama, nitko te čudno ne gleda. Sviđa mi se da se Australci puno teže nažicviraju od nas „temperamentnih balkanskih duša“. To sam najviše naučila na poslu; kad god sam mislila da će biti problema jer se neka greška desila ili netko nije nešto razumio, moje kolege su ostali skroz smireni i opušteni. Često sam se znala zezati da „dokle ne zapališ ured“, nema tog problema koji bi te samo tako izbacio iz takta. Sto puta kad sam mislila da će me otpustit, oni su se ili nasmijali ili me naučili kako da radim bolje.

Šta se najma tiče, tu je Europa puno bolja zbog boljih stanarskih prava, jer u Australiji apsolutnu moć ima vlasnik stana, a ne stanar. I apsolutno sve ide preko agencija, nitko ne posluje privatno. No nije tako strašno, ali me možda najviše zasmetalo na početku.

7. Koja je tvoja najveća, najluđa ili najsmješnija avantura ili iskustvo u Australiji?

Australci voze na lijevoj strani ceste, pa je bio izazov navikinut se na “krivu stranu ceste“ jer bi uporno čekala tramvaj u suprotnom smjeru od kojeg sam zeljela ići. Srećom, sa autom nisam imala tih problema jer skoro uopce nisam vozila po Europi. Prvi puta u životu sam dobila kaznu za krivi parking jer sam se u svojoj ulici parkirala na stranu za koje su potrebne dozvole; naime jedna strana moje kratke ulice je besplatan parking a jedna strana je za stanare koji svi imaju dozvole koje obnavljaju godišnje. I to iz čiste ljenosti nije mi se dalo okrenuti auto na drugu, besplatnu)stranu, pogotovo jer sam znala da moram nazad van u roku sat-dva. Otišla sam doma na manje od 2 sata i dobila kaznu ravno $99. To je takva preglupa greška bila da nije imalo smisla pisat žalbu jer ne znaš da li da se smiješ ili plačeš od bedastoće.

Jednom, na putu za aerodrom, išla sam taksijem do stanice gdje sam onda presjedala za shuttle bus – bila je velika razlika u cijeni. Kada smo stali, a ja izašla iz auta i zatvorila vrata, on je samo produzio napred – skupa sa hrpom prtljage u gepeku! Ja sam naravno počela viku i strku i taksist parkiran ispred je sve vidio i uzeo me sa sobom i počeo je pratiti prvog taksistu i trubiti i davati mu signale svijetlima… Nakon par minuta vožnje, prvi taksist je stao sa strane i sjecam se da je
imao najzbunjeniju facu ikad – on je jednostavno zaboravio da su koferi ostali, a bio je nonstop pričao na telefon u toku voznje i bilo mu je žao. Ja sam pak bila skroz luda jer sam ionako kasnila od početka; pa sam zakasnila na i planirani shuttle bus, te na kraju trčala po aerodromu – a avion je bio naravno za Zagreb!

Možda najblesavija situacija je bio doček 2019. kada smo slavili doma i trebali jedno sat i pol da uhvatimo povećeg huntman pauka koji je sa balkona ušao u dnevni boravak! Brzi su! Uspjeli smo ga usisati na kraju, ali da je bilo zabavno – nije haha!

Selidba_u_Melbourne_sve_o Australiji_na_jednom_mjestu_Kookylovestotravel_4

8. Je li Australija zaista tako skupa? Možeš li navesti neke primjere cijena npr. piva, hrane, smještaja, javnog prijevoza, taksija i slično?

Skupa je, ali uvijek moraš uspoređivati cijene sa prosječnom zaradom. Dakle, turistima je skupa. Australcima je i ok, a zna biti i skupa. $1 = 5 kuna, ajmo pojednostavnit računicu. Ako ideš van navečer u centar a zivis u inner suburbs, taksi ti ne treba – metro vozi cijelu noć i put te košta 4,50 dolara. Taksi će te koštat između $23 i $35 zavisno gdje živiš ako govorimo o istim relacijama. Znači možeš a i nemoraš.

Kava u Melbourne je između $3,60 – $5, zavisi gdje si i da li imaš ekstra želje ala sojino mlijeko etc. Najluđi primjer su mi cigarete – ja ne pušim, i pušenje ovdje je obnuto percipirano nego kod nas, ili čak u cijeloj Europi. Prvo, pušenje je zabranjeno apsolutno svuda. Čak i na otvorenom ne možeš pušiti ako se na tom mjestu servira hrana. Drugo, na pušenje se gleda kao nešto „fuj“. Trece, kutija cigareta košta oko $23. Da, dvadeset i tri dolara!

P.S. savjet za pušače koji dolaze tu kao turisti – smijete unesti vrlo maleni i ograničeni broj cigareta, nešto ala 20-30 cigareta)– znači ako uzmete šteku cigareta, to će vam pronaći sigurno jer se sve torbe par puta skeniraju, i onda imate izbor – ili vam ih uzmu sve ili platite porez na sav „višak“ cigareta od dopuštenog uvoza. Na kraju se ne isplati uzet šteku jer će vas to koštat isto kao da i tamo kupite a ako još zatajite i ne deklarirate tu steku, moglo bi bit daljnih problema – novčana
kazna.

Kokteli su $18 na dalje. G$T je $11 na dalje. Pivo je $12 za „pint“. Brunch je nešto sto je luksuz ovdje i o čemu se nonstop diskutira. Za cca $19 možete dobiti „staple“ Australskog brunch-a koji se zove Smashed Avo; to znači 2 šnite raženog kruha sa avokadom i feta sirom. Nakon nekoliko godina opčinjenosti brunchevima, napokon mi je došlo do glave da to nije vrijedno novaca! Bolje je pojesti pravi ručak za par dolara više.

Skupo je, međutim ako imate iako normalni posao i planirate svoje troškove, možete uštediti. Melbourne je pun mjesta koja vas mame da nonstop trošite novac; ima bezbroj načina. Ali ako koji vikend ostanete doma, ako skuhate sami ručak i ponesete na posao, ako koji put kavu sami napravite, odjednom je nekoliko stotina dolara extra mjesečno na računu. To je razlika sa HR – ovdje je skupo ali imaš izbor želiš li potrošit, uštedit ili kombinirati.

Selidba_u_Melbourne_sve_o Australiji_na_jednom_mjestu_Kookylovestotravel_5

9. Jesi li se možda susrela sa Aboridžinima? Možeš li nam ispričati malo o njima ako jesi.

Nisam nikad, na totalnu žalost. Planiram! Mislim da su izuzetno zanimljivi i poznaju kontinent u srž. Ima puno tematike o njima, o tome kako nisu potpuno integrirani u društvo, do toga da imaju velikih problema sa alkoholizmom, etc.

10. Na što ti se bilo najteže naviknuti, što ti je bilo izrazito drugačije, možda čak i šokantno ili očaravajuće? Fali li ti nešto iz Hrvatske, i ako da što ti fali, a što ti nikako ne fali? 

Nisam se do kraja naviknula na kulturu vožnje svuda, Australcima je to pod dobar dan, kao i te silne udaljenosti po gradu… Faks mi je 15 km od kuće i to je tu pod normalno kao da živiš na Britancu, a ideš na faks na Trg. Ako ti draga frendica živi na
drugoj strani grada, trebat će vam puno planiranja da se nađete. O tome se tu ne raspravlja baš, samo se ja uvijek zezam da mi u Europi za 30-40 km smo u drugoj zemlji haha.

Australci se puno smiju i smiješe. I ako to ne prihvatiš pod normalno, djeluješ hladno i nepristojno. Uz pozdrav uvijek ide smiješak. Neke te situacije mi Europljani možemo protumačiti kao „amerikanizirane“. Ja bih Australce opisala da jednom nogom stoje u Engleskoj, a drugoj u Americi i „odabrali“ su si najdraže stvari iz obje kulture. Staloženi su i pristojni kao Englezi ali sa toplinom, otvorenošću i osmjehom Amerikanaca. Često Europljani to vide I tumače kao “fake” ali, stvarno nije. Puno toga se ovdje govori tonom glasa; možeš birati pristojne riječi, ali tonom poslati poruku da si u stvari ljut i vrlo nezadovoljan. To mi je možda najteže sa uvježbati jer na prvu mi glas želi „pobježi“ za par oktava više kada te netko naljuti haha.

Iz Hrvatske mi uvijek i jedino fale ljudi.

Hrana ponekad, ali tu možeš kupit sveorginalno iz HR – od vegete, napolitanki, do pelina, šljivovice, fant sosa…šta got
poželiš, sve uvoze. A mamina kuhinja je nezamijenjiva! Jedino na što se nikako, ni dan danas)ne mogu naviknuti jest Božić. Za Božić treba biti hladno, mračno, snijeg, lampice, kesteni, etc znate na što mislim. Haha, no-no.

Božić u Melbourne su kratke hlače, kupaći, bazen, roštiljanje, morski plodovi, 36 stupnjeva, sunce, bube i Pavlova torta koja je epitom ljetnog deserta – beze kora, krema ili slag i jagode ili borovnice i kivi ili čak mango. Svake godine prkostim tome i za Badnjak napravim nekakve nase kolače, kestene spečem, bakalar sa krumpirom napravim – zapalim kuhinju i sebe skoro i preznojim se sto puta, ali nema labavo! A onda točka na i je da od sredine sedmog mjeseca, dok je tu zima i hladno, restorani imaju tematske vikende koje zovu „Xmas in July“ – obicno njemački i austrijski restorani i pivnice nude gotovi menu sa “pravim” europskim izborom za Božić, okite sve kao za Božić i naprave feštu oko toga. Odlična stvar. Tako dok se vi kupate na moru, ja slavim drugi Božić, ovoga puta „po zimi“.

Selidba_u_Melbourne_sve_o Australiji_na_jednom_mjestu_Kookylovestotravel_6

11. Je li teško preseliti u Australiju i dobiti papire, vizu? Postoji li neki postupak ukratko koji bi se mogao objasniti onima koji bi možda htjeli preseliti?

Moje mišljenje je da se vrlo teško preseliti u Australiju ako nisi tzv „skilled migrant“. Postoji lista zanimanja koji su im „shortage“ i za koje im kritično fale ljudi – ako ste vi jedni od tih zanimanja, sve će biti u redu jer ćete imati dovoljno bodova za vizu sa kojom dolaze sva radna i ostala prava. Daleko najteža ali i najidealnija situacija je da dobijete posao prije dolaska u Australiju; to se dešava, međutim samo za pojedine stručnjake sa tih shortage lista.

Veliki je poticaj za regionalne vize – znači za mala mjesta koja nisu jedan od većih gradova. Na primjer država Tasmanija – gradovi Hobart, Launceston etc. Australci iz regionalnih krajeva se masovno sele u velike gradove i stvaraju nedostatak radne snage u regional area. Mogućnost zapošljenja i dobitka vize u regional je možda veća ali morate biti spremni na takav način života; većina toga sam rekla o Melbourne skoro i ne postoji u regional towns.

Postoji postupak za sve, ja sam ušla i dobila drugačiju vizu; tzv partnersku vizu, i od početka sam imala većinu prava a sad imam sva – to se dobije sa brojem godina boravka ovdje. Koja kod viza da je – partnerska, skilled migrant, studentska – košta puno novaca. Tamo negdje 2015. su promjenili tarife, i treba vam nekoliko tisuća dolara za vizu. Ako ste student, viza ne košta puno ali kao international student plaćate najvišu cijenu studija – čitaj, američke cijene fakulteta ako ne i više.
Moj savjet je – za koju god vizu se odlučili, nemojte prekoracit tu vizu nikada i nemojte lagati ali bas nikada – ako prekoračite vizu, imat ćete problema na odlasku jer su sistemi povezani i imate jedan profil sa svim ulascima, izlascima, vizama od prvog sletanja do kraja života. I u to granicna policija i carina ima uvid na svim granicama. A najbliza drzava je Novi Zeland koji je i dalje 3 sata letom, pa se ne može samo tako „izać”.

Selidba_u_Melbourne_sve_o Australiji_na_jednom_mjestu_Kookylovestotravel_7

12. Jesi li upoznala još naših ljudi koji žive u Australiji tj. generalno ljudi iz zemalja bivše Jugoslavije? Znam da ima mnogo Hrvata, pogotovo u Perth-u. Postoje li neke zabave, zajednice, trgovine naših proizvoda i slično? Čini li ti se da svim iseljenicima, pogotovo u dalekim zemljama poput Australije, iznimno fali Hrvatska?

Upoznala sam tek nedavno curu iz Zagreba koja je tu malo duže od mene i naravno da imamo nekoliko zajedničkih prijatelja u Zagrebu haha! Inače imam dragu frendicu iz Beograda, a ostatak eipe je stvarno jedan miks svega ostalog. Većina Hrvata u Australiji je došla 60tih godina prošlog stoljeća. Nisam imala kontakt sa njima ili njihovom djecom/unucima jer nikad nisam išla u neki nas klub, a postoji ih nekoliko. Mislim da tim starijim generacijama iznimno nedostaje Hrvatska zbog toga što su oni bili primorani otići, i nisu otišli svojom voljom ili iz znatiželje, kao ja.

To su drugačije sudbine i to se treba poštovati. Mislim da su jedna posebna generacija i drže se skupa u svojoj uskoj zajednici, pokušajući oponašati život kao u “stara vremena”. Vrlo teško je to razumjeti kada nismo prošli kroz to, stoga se ja uvijek nadam da su oni ipak tu sretni jer su imali prilike stvoriti jedan drugačiji svijet za svoje potomke. Ja sam više vagabond koji voli istraživati, zasitim se mjesta vrlo često, stalno u potrazi novih ljudi i stvari, ali potajno uživam doći u Zagreb, na naše more, podsjetit se djetinjstva i zaboravit na cijeli svijet. Većina naših kultnih proizvoda postoji – uglavnom u sklopu tzv „deli shops“ Kraš, Podravka, Cedevita, Jana, šta god ti padne na pamet.

Selidba_u_Melbourne_sve_o Australiji_na_jednom_mjestu_Kookylovestotravel_7

13. Koliko u prosjeku zna koštati karta za Australiju i Hrvatsku npr? Jesi li uspjela doći nazad ikako i ako jesi, jeli ti bio mali šok ponovno se vratiti na Balkan?

Karte imaju veliki raspon cijena, na primjer od 800 do 2000 eura. Sve zavisi kada letite, kojom kompanijom i koliko presjedanja imate. Tradicionalno, prosinac je najgori mjesec za putovati bilo gdje po svijetu, pa ga ja izbjegavam. Pokušavam doci jednom do dva put godišnje, uglavnom izvan sezone; između drugog i četvrtog mjeseca ili recimo u desetom mjesecu. Nisam ljubitelj puno presjedanja i da mogu birati, letitla bih direkt Melbourne-Zagreb sa jednim take off i jednim landingom.
Pošto to nije moguće zbog tehničkih detalja oko aviona, ja uvijek biram Qatar, sa presjedanjem u Dohi.

Kad se vratim u Zagreb, vratim se zbog ljudi – moji roditelji su tamo, i neki od mojih najdražih prijatelja. Kaj se tiče šoka, najviše se šokiram na cijene recimo – uspjela sam u Zagrebu naći pravi hipsterski cafe sa imenima i cijenama za kavu kao u naj-hot spotovima u Melbourne-u. I šokiram se da to „prolazi“ kod nas, s obzirom na rang prosječnih plaća. Nije mi to kul, već čisti apsurd; $4-$5 za kavu u Zg.

14. Koje ti je najdraže tradicionalno jelo i kakva je hrana generalno? Postoje li neka tradicionalna pića, zabave? Neki kulturni oblici ili druženja koja Australci izrazito poštuju?

Teško mi je za Australce reći da imaju nešto svoje tradicionalno, kako to Europljani imaju. Ali nominirati žu jelo Parma – chicken parmigiana. To je pubsko jelo, pohana piletina u umaku od paradajz sosa i sa mozarellom, parmezan sirom I provolone sirom. Mega teško jelo, ako to uspiješ pojest i ne zaspat u pubu, svaka čast. Već spomenuta Pavlova uživa status ovdje kao kod nas kremšnite. Australci obožavaju svoje pite – meat pie sa paradajz sosom, prodat će se za to. Apsolutno ne
ljubim niti jedno od ovih jela haha!

Međutim, ste znali da Australci jedu klokane? Nije tabu! Klokan je nešto kao zec kod nas – i klokan hamburgeri tj. roo-burgers su stvarno fini. Klokan je vrlo „lean meat“ pa ako nije napravljen dobro, tvrd je kao drvo! Za utjehu, ostale zgodne životinje ne jedu, ali krokodile jedu)i bez brige klokani se ne uzgajaju, nego slobodno trče doslovno cijelim kontinentom!
Inače generalno hrana u Melbourne je fenomenalna upravo zbog ponude – jak je utjecaj europskih, azijskih i afričkih kuhinja; koju god kuhinju da poželiš postoji u formatu restorana, dostave, ili kioska sa fast food verzijom. Tako da ja radje jedem nešto egzotično ala tajlandsku ili etiopijsku hranu kad se nečeg zaželim, nego mince pie!

15. Svi znamo da je Australija bogata faunom. Koji životinja ima najviše? Koje si životinje vidjela možda prvi put, a koje si vidjela da su baš opasne?

Haha ovo je tema zbog koje me mnogi i dalje zezaju; svi znaju da u Australiji žive sve nemoguće opasne životinje kao što su pauci, otrovne zmije, krokodili, morski psi… No, da pojasnim situaciju. Kod mene u Melbourne je vrlo sigurno, kao što je i u većim gradovima poput Adelaide, Sydney, Perth. To su visoko urbana područja. Pauk se moze naći tu i tamo, dvije vrste variraju; huntsman koji je malo veći, ružan do boli ali potpuno bezopasan. Neće ti ništa, ali prestrašit će te ful!

A onda postoji mali pauk koji se zove redback koji obično živi u tamnim i mračnim prostorijama ala garaža i ako te taj
upikne, moguća je blaža alergijska reakcija. Njega, hvala Bogu, još nisam vidjela. Zmija nema ovdje, one su gore na sjeveru gdje je tropska klima tj. Queensland i Northern Territory. Interesantno je spomenuti da Australci u školama uče kako se
ponašati ako vas upikne „krivi“ pauk ili ugrize zmija, i za razliku od nas došljaka koji smo prestravljeni tim životinjama, Australci su vrlo opušteni sta se toga tiče. Morskih psa ima, međutim ako ste surfer onda tek imate malu šansu naletitii na njega. Nekad je bolje da ne znam u potpunosti šta sve obitava na sjeveru kontinenta gdje su tropski krajevi!

Selidba_u_Melbourne_sve_o Australiji_na_jednom_mjestu_Kookylovestotravel_Hrvati_u_svijetu_3

Ali da završimo sa onim slatkim životinjama; klokana ima par vrsti, wallaby se najčešće susretne u konzervatorijima gdje žive i trče okolo a ti ih mošeš doći hraniti.

Selidba_u_Melbourne_sve_o Australiji_na_jednom_mjestu_Kookylovestotravel_Hrvati_u_svijetu_3

Imala sam bliski susret sa wombats, oni pak nisu za maženje ali su jako simpatični jer su okrugli i zdepasti i niski. Koala se teško nađe u državi Viktorija, i tu je zabranjeno ih dirati i držati – za to iskustvo morate u Queensland. Koale su jako propatile zbog požara 2019/2020 i stalno ih se pokušava spasiti. Možete „posvojiti“ koalu i time financijski pružiti podporu veterinarima i sanctuaries koji se brinu o njima.

Selidba_u_Melbourne_sve_o Australiji_na_jednom_mjestu_Kookylovestotravel_Hrvati_u_svijetu

Koale koje potpuno ozdrave se uvijek puštaju nazad u divljinu. Razlog zašto ne daju dirati koale ovdje je zbog toga sto su vrlo osjetljive i izbirljive; tako ako dodirnete njihovo eukaliptus drvo i ostavite svoj miris na lišću, koala možda ne želi jesti to više. A one jedu samo specifične vrste eukaliptusa, ne svako drvo koje vide.

Najslađa životinja po meni je iz Zapadne Australije i zove se quokka. Ona mi je na bucket listi!

Selidba_u_Melbourne_sve_o Australiji_na_jednom_mjestu_Kookylovestotravel_Hrvati_u_svijetu_1

16. Postoje li neki savjet koji bi dala svima koji žele odseliti u Australiju ili ju samo
turistički posjetiti; što bi trebali znati i na što bi trebali pripaziti? Npr. koje je najbolje
doba godine za posjetiti Australiju?

Prvi i osnovni i zadnji savjet od mene je da koju god vizu trebate, idite samo i isključivo na glavnu stranicu od Australske vlade; https://immi.homeaffairs.gov.au/ Sve ostale stranice su ili agenti/agencije koje nepotrebno)plaćate ekstra ili su
potencijalni spam. Ajmo prvo na turistički posjet.

Viza se dobije elektronskim putem i nema nikakve naljepnice u putovnici. Čak ju ne trebate niti isprintati jer je viza vezana za broj putovnice. Bitno je na aplikaciji biti 100% iskren i apsolutno nikada ne lagati. To vas može „koštat“ da vas na aerodromu gdje sletite u Australiju doslovno ukrcaju na idući avion nazad kući. Bez iznimke. Bitno je detaljno odgovoriti na dodatna pitanja ukoliko ih dobijete; mogućnost da dobijete dodatna pitanja ako posjećujete prvi put je velika. Pitanja su lagana i ponekad se čine besmislena ali sve je to dio promno razradene strategije za zaštitu
vanjskih granica.

U Australiju se legalno moze stići samo na dva načina – avion ili brod, i razina kontrole je užasno visoka. Pitanja mogu varirati oko vaših planova dok ste u Australiji – dobro je imati neki plan šta želite posjetiti, rezerviran hotel i osnovno
znanje o zemlji jer u Australiju rijetko tko dođe „na halo“ zbog udaljenosti a i skupoće. Također, mogu vas tražiti da potvrdite „razlog povratka“ u Hrvatsku; da li je to posao, škola ili nešto drugo a i moguže je da vas traže izvod iz banke da
dokažete da imate dovoljno novaca na računu – zbog toga da ne bi vam palo na pamet išta raditi dok ste pod turističkom vizom ovdje.

Bitno je razumjeti da Australci užasno ozbiljno shvaćaju postupak ulaska u njihovu zemlju i treba se tome ozbiljno postupiti. I druga najbitnija stvar je savjet da ne unosite apsolutno nikakvu hranu u zemlju – na to će vas podsjetit u avionu barem
dva puta i potpisat ćete deklaraciju koja je legalni dokument sa vašim potpisom i ako vas uhvate da ste lagali platit ćete kaznu, a uvijek riskirate da vas ne puste u zemlju. Zašto je to tako strogo? Zbog toga što je Australija biološki raznolik i različit kontinent od ostatka svijeta; ovdje rastu biljke i obitavaju životinje specifične za kontinent i ukoliko unesete “neku bubu” koja ne živi ovdje, riskirate da se naruši lokalna poljoprivreda.

Australci uzgajaju apsolutno svu hranu, zbog toga što je kontinent tako velik i raznolikost klime dopusta rast banana ali i rast borovnica i svih žitarica. Imam vlastiti primjer kada sam kupila fini čaj u Danskoj da ga donesem kao poklon u Australiju – takozvani loose tea, u metalnoj posudici, zapakiran…. Greška 1; stavila sam ga u cargo, umjesto da ga imam sa sobom, u kabini. Greška 2; nisam ga prijavila. Rezultat je bio da su „otvorili“ – čitaj razvalili)kutiju za čaj, vjerojatno ga „provjerili“ i u biti poklon je bio uništen.
Špica ljeta ovdje je prosinac i sijecanj. Ja bih oba mjeseca izbjegavala zbog više razloga; skupo je putovat tada; svi školarci i studenti su na odmoru, a Australci putuju jako puno i puno toga će biti bukirano. Osim toga temperature znaju biti
nesnosne. Preporucila bih drugi/treci/cetvrti mjesec ili recimo listopad/studeni.

Selidba_u_Melbourne_sve_o Australiji_na_jednom_mjestu_Kookylovestotravel_Hrvati_u_svijetu_4

17. I za kraj, koje su stvari tj. barem pet mjesta u državi ili dijelu u kojem ti živiš koja
bi svima preporučila da obavezno posjete u Australiji?

Ako se držim lokalno i svoje države Viktorije… Osim Melbourne-a za koji vam treba dobrih tjedan dana posto su kvartovi vrlo različiti i nude različita iskustva, popularna je Great Ocean Road ruta… na toj ruti moje otkrice je Port Fairy; maleni pomorski gradić, sa svime sto trebate – zgodni restići i kafići, prekrasna mirna plaža, valovi za surfanje također, zgodne kuće za smještaj i osjećaj da ste na pravom odmoru.

Meni jako draga je i Yarra Valley koja je jedna od najpoznatijih vinskih regija na svijetu; blagi brežuljci sa vinogradima, odlični restorani, odličan service… moguće je bukirati tour ili organizirati preko AirTasker da vas i vaše frendove netko vozi okolo da možete bezbrižno uživati u vinu. Viktorija jako gravitira prema Melbourne-u zbog raznih kulturnih i sportskih
događanja ali zato plaže u Viktoriji nisu iste kao u Queensland recimo i nisu primarni turistički adut. Pogotovo gradske plaže u Melbourne bi vas mogle vrlo razočarati.

 Yarra_Valley
Yarra Valley

Tirkizne plaže, surfanje, sunce, more, ronjenje etc… to je Queensland i Western Australia. Ali treba se odmaknut od gradova. Treba ići u pustinju, crvena je. Uluru je fascinantna kamena tvorevina u sredini kontinenta. Treba otići korak dalje i doći u
dodir sa Aboriginima.

CBD Hemp oil

18. Tradicija neka je, s obzirom da ja obožavam činjenice)ako znaš ili imaš neki “fun fact” na umu o Australiji da podijeliš sa nama.

– Australci slave 21. Rođendan i nikako mi to nije jasno pošto uglavnom naginju britanskoj kulturi, a 21 st je striktno američka tradicija. Australci jesu punoljetni sa 18 i to se slavi ali onda se ne slavi 20ti kao okrugli, već 21.-
– Vozi se i hoda po lijevoj strani ceste!
– Godišnja doba su obrnuta.
– Na sjeveru je najtoplije sa tropskom klimom, a na jugu je kontinentalna klima i pada snijeg. Melbourne je jugo-istočno.
– Australija ima tri vremenske zone. Od zapada zemlje Perth) istoka zemlje Sydney ima 4 sata leta.

– Kada na karti gledate Australski kontinent, izgleda kao srce okrenuto naopako.

Hvala na čitanju i hvala dragoj Mii na ovako opsežnom vodiču kroz Australiji, hrpi savjeta i priča! Miu možete pronaći i zapratiti na njenom Instagram profilu: https://www.instagram.com/alwaysgolocal/

Zanima te kakav je život u Nizozemskoj i Amsterdamu, u Singapuru, na Tajvanu, u Meksiku, na Islandu, u Brazilu, Vijetnamu, na Madagaskaru, u Panami ili u Tanzaniji?

Share your opinion