U ovoj epizodi projekta HRVATI U SVIJETU, vodim vas u Njemačku; slojevitu državu srednje Europe koja je osim po kulturi ispijanja piva, poznata i po otprilike 25 000 dvoraca! Osim što je iznimno začuđujuća brojka dvoraca, mene je začudila i činjenica da je dobna/legalna granica za ispijanje piva i vina u Njemačkoj 16 godina, a za ostatak alkohola 18 godina.
Što još čini Njemačku svjetski poznatom? Pa, ukoliko ste ljubitelj auta, u Njemačkoj možete pronaći hrpu muzeja i turističkih tura za ljude automobilskih preferencija jer se baš ovdje nalaze jedni od najpopularnijih automobilskih proizvođača na cijelom svijetu. Zasigurno svatko od nas u obitelji, užoj ili široj, imam barem jednu osobu koja je nekada kupila njemačko auto, jer ukoliko je kupila talijansko – nije dobro prošla.
Šalu na stranu, u ovoj državi možete čak dobiti i besplatno obrazovanje! Da, dobro ste čuli! Ne samo da Njemačka nudi besplatno osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje već i visoko obrazovanje svim građanima kako lokalnim, tako i stranim građanima koji dosele. Naravno, poneki privatni studiji i studiji na engleskom jeziku zahtjevaju troškove upisa i slično, no u pravilu, takvi troškovi su uvelike manji za razliku od ostalih europskih zemalja. Inače, Njemačka je jedna od država sa najboljim obrazovanjem u svijetu.
Ja sam prvi put bila u Njemačkoj prije 5 godina, prilikom svog sudbonosnog puta i selidbe iz Hrvatske u Nizozemsku. Sjećam se da sam jednu noć bila u Frankfurtu koji me je doslovno prestravio jer sam igrom sreće ili nesreće, završila na kolodvoru u sred noći te lutala ulicama grada ulazeći u restorane i barove moleći za ulazak u toalet kako bi obavila sitnu nuždu. Sjećam se da me gotovo nitko nije pustio iako sam nudila i novac, a svaka odbijenica značila je ponovno lutanje po gradu kroz mrak među hrpom dilera i besramnih muškaraca koji su moje užurbane korake obavezno morali popratiti zvižducima, mijaukanjem ili pak nekom trećom vrstom životinjske gestikulacije.
Sljedećeg dana, noćila sam kod jedne Azijatkinje sa djetetom na granici Njemačke, Belgije i Nizozemske pitajući se: “Što je meni ovo sve trebalo?”
No, zaista je trebalo, samo što sam to shvatila tek nešto kasnije. Trebalo je kako bi sazrjela u osobu koja sam danas i kako bi upoznala svijet, onaj pravi i stvarni, pa makar i opasniji, ali življi od onog svijeta u omotima komforne zone mog obiteljskog doma u Solinu. Mislim da ne postoji gastarbajter koji barem jednom u početku nije požalio što je odselio. Ipak, sve se to promijeni i sve je to dio avanture jednog gastarbajterskog života. Nekoliko godina kasnije, vratila sam se u Frankfurt i to više puta kao putnik u tranzitu i upoznala nekoliko divnih osoba. Koračala sam i Stuttgart-om, a najviše sam istražila Soest, maleni gradić u blizini Dortmunda.
No, s obzirom da u Njemačkoj nisam dugo boravila, a kamoli živjela, odlučila sam da pozovem Ines, moju dragu prijateljicu koja dolazi iz istog grada kao i ja – Solina – te koja već nekoliko godina živi u ovoj modernoj europskoj zemlji. Njemačka je neupitno jedna od zemalja europskog kontinenta u kojoj živi najviše Hrvata, ne računajući zemlje na Balkanu. Ne brinite, zavirit ćemo i u život u Irskoj s nekim drugim gostom, a sada, saznajte nešto više i podrobnije o životu i radu u Njemačkoj točnije Bavarskoj, od naše vesele Dalmatinke Ines!
POZDRAV DRAGA INES! HAJDE RECI ČITATELJIMA NEŠTO O SEBI DA TE MALO BOLJE UPOZNAJU! 🙂
Pozdrav svima, moje ime je Ines Boljat i dolazim iz Solina ali kako je Solin dosta mali grad i jako malo poznat (nažalost) često kažem da sam iz Splita. A i sve što nam je za život potrebno od škola i fakulteta do bolnica se nalazi u Splitu. E pa baš u tom istom Splitu sam i studirala i završila studij Marketinga gdje sam dobila master diplomu. Nešto kratko sam radila na poslu koji je bio uredski i zaključila da to apsolutno nije za mene. Uvijek sam voljela biti okružena ljudima pa sam nakon par godina rada u turizmu na Hvaru i Splitu odlučila promijeniti ploču i godinu dana sam radila u jednoj udruzi sa osobama oboljelim od cerebralne paralize.
Nakon toga je uslijedilo preseljenje u Njemačku gdje sam nastavila sa istim/sličnim poslom. I dalje radim sa „cerebralcima“ ali je to ovdje u Njemačkoj na skroz drugom nivou. Sjećam se svom prvog radnog dana, imala sam osjećaj da sam došla u NASU, a ne u nekakav dom za invalide. Ovdje je svaki detalj prilagođen njima; od žlice, tanjura, stola na kojem jedu do svakog „liftera“ pomoći kojeg se oni podižu plus što imaju u istoj toj ustanovi različite vrste terapija, radionica, priredbi, slavlja i svega što je i “normalnom” čovjeku potrebno. Uhvati me tuga kad se sjetim kako je to u Hrvatskoj sve prepušteno roditeljima i još par udruga što se s time bave.
Inače obožavam putovati, to je moja strast i moj posao iz snova bi bio “full time traveller”. Zato svako svoje slobodno vrijeme iskoristim za putovanje i ovaj posao mi to super omogućuje jer si uvijek mogu iskombinirati par dana slobodno u komadu. Tako sam prošle godine svaki mjesec bila na jednom putovanju izvan Hrvatske.
1. Na koji način i zašto si se odlučila preseliti u Njemačku?
Zašto Njemačka? Hmmm. Bilo je ili Irska ili Kanada ili Norvaška ili Njemačka/Austrija. Irska nam je bila prekišovita, Kanada predaleko, Norveška prehladna tako da je izbor pao na Njemačku i to baš Bavarska jer je nekako blizu (a opet ne preblizu), vrijeme je dosta sunčanije od ostatka Njemačke (Bavarska je poznata po svom plavom nebu) ali je dakako i hladnije zbog blizine Alpi (iako ove godine zime praktički nije ni bilo). Također, imali smo i prijatelje koji su nam pomogli na početku. Najveći bonus je blizina aerodroma iz kojih za razliku od Splita možeš brzo na bilo koji kraj Europe. Njemačka je dosta centralno pozicionirana što mi se baš, baš sviđa.
2. Koliko si dugo u Njemačkoj i na što ti se bilo najteže naviknuti?
U Njemačkoj sam već dvije i pol godine i nešto na što se još nikako ne mogu naviknuti je njemačka korektnost i hladnoća. Nemojte me krivo razumjeti, Njemci su vrlo ljubazni i dragi, ali u granicama korektnosti. Da pojasnim, oni će napraviti sve što moraju, što je njima u opisu posla, ali više od toga se ne može očekivati. U privatnom životu će svatko platiti ono što treba, odraditi ono što treba i to je to. Oni su jako pošteni i to im je najvažnije, da je pravda zadovoljena. Nema toga kao u našim južnim ili istočnim zemljama da se zajedno jede i pije i nije bitno tko plaća i koliko se potrošilo. Pritom ne mislim samo na balkance, mislim i na ostale gastarbajtere.
3. Što ti se najviše dopada u državi, a što ti se nikako ne sviđa?
Ima nekoliko stvari koje mi se jako dopadaju kada uspoređujem sa Hrvatskom. Prva od toga je RED!
Ovdje se zna točno red za većinu stvari. Na primjer red u prometu. To je jedna od prvih stvari koja me ovdje oduševila. Kada se želiš ubaciti u novu traku, svi te puštaju i nitko ne trubi! Koji mir. Ja ne znam jesam li u ovih 2,5 godine sve skupa 5 puta zatrubila drugima i obratno. A zato kad dođem u Split, prvih par dana šok. Red je isto tako u državnim ustanovama, nema puno čekanja. Još jedan primjer. Prije dvije godine sam imala jednu ozljedu na radu i na red za magnetsku rezonancu sam došla nakon 2 dana! To u Splitu ni u najluđim snovima ne možeš zamisliti ako nemaš dobru vezu u bolnici ili ne platiš privatno.
Druga stvar koja me jako oduševila i zbog čega i inače volim putovanja je MULTIKULTURALNOST. Upoznala sam ljude iz cijeloga svijeta i da budem iskrena većinom se s „ostalim“ nacijama družim. Takvu priliku, osim ljeti kada dođu turisti, u Hrvatskoj nemam. Treća stvar, ovdje imaš puno boljih MOGUĆNOSTI ZA SVE, od posla, hobija, druženja, putovanja… Kako Njemačka spada u najrazvijenije zemlje svijeta, sukladno tome se razvijaju i mogućnosti.
Ima još mnogo stvari koje se meni dopadaju, ali hajmo malo i na negativne. Život je jako skup. Počevši od cijena stanova (inače Minhen s okolicom je najskuplji grad u
Njemačkoj što se tiče cijena stanova), cijena svih usluga kao što su usluge frizera, automehaničara, pedikera, bilo kakvih popravaka (zato se sve to obavi kad se ide u Hrvatsku a i naravno na crno se mogu naći „naši“ ljudi koji to jeftinije rade), cijena prijevoza (mislim na javni prijevoz). Ali zato su hrana i kućanske potrepštine puno jeftinije. Klima je puno hladnija i veće su razlike u temperaturi. Ovdje zna biti razlika u dva dana i po 20 stupnjeva što je u Splitu skoro nemoguće. Nema more!!! Šta je jednom Dalmatincu jako bitno, pogotovo ovako kad dođe ljeto.
4. Je li istina da se puno radi, a malo uživa?
Potpuna je laž da se puno radi i malo uživa! Ne slušajte one stare gastarbajtere koji su došli u Njemačku da bi samo radili i gradili kuće da bi se pokazali u selu kad se vrate kući. Naravno ima i toga, ali za većinu ljudi ovdje, pogotovo za mlade je to daleko od istine. Kao prvo, rad je drugačije raspoređen. Ono što jedna osoba radi u Hrvatskoj, u
Njemačkoj rade dvije ili tri. Normalna smjena kod punog radnog tjedna traje 8 sati i 30 minuta jer se 30 minuta pauze ne računa u radno vrijeme kao što je to slučaj u Hrvatskoj.
Inače ovdje je spajanje praznika i vikenda za dosta firmi normalno i to oni nazivaju brückentage. Meni je još skroz čudno bilo što svaka pokrajina (Bundesland) ima različite praznike. U Bavarskoj ih ima ukupno 15 i samo je jedan državni (bolje da ne uspoređujem sa Hrvatskom) dok su ostali međunarodni i vjerski. E da, kad se ne radi, obično se skita. Ljudi su ovdje dosta u prirodi, bave se sportom, druže se, izleti su dio svakodnevice. Što je meni super, za razliku od Hrvatske, se može vidjeti dosta starijih ljudi kako se rekreiraju, voze bicikl, trču…
5. Je li kompliciran proces sređivanja papira i pronalaženja posla za jednog Hrvata?
Za Hrvate nema apsolutno nikakvog problema što se tiče sređivanja papira i pronalaženja posla. S obzirom da smo mi dio EU najbitnija stvar je doći i prijaviti se u općinu. E tu je kvaka, za prijaviti se moraš imati adresu, a ovde je puno teže naći stan nego posao. Zato je puno lakše na početku kad imaš poznanike da ti pomognu, što je i kod mene bio slučaj. Kod pronalaženja posla je u većini poslova jako bitan njemački. Čak i ako radiš na engleskom, bitna je neka osnovna razina da se može sporazumijevati s kolegama. Iako postoji puno firmi gdje se samo priča engleski ili „naš jezik“.
6. Kako si se snašla sa njemačkim jezikom i pričaju li uopće Njemci engleski jezik
(barem na turističkim mjestima)?
Ja sam Njemački učila još u srednjoj školi i privatno, ali prije dolaska u Njemačku sam napravila pauzu od par godina tako da znanje nije bilo baš na zavidnom nivou. Ali kako na poslu svaki dan 8 i pol sati pričam njemački, tako sam ga jako brzo savladala. Naravno, ima tu mjesta za napredak. Što se Njemaca tiče, jako dobro pričaju engleski, ali ipak više vole pričati na Njemački. Moram priznati da su jako strpljivi i tolerantni prema nama „strancima“ kad je jezik u pitanju.
7. Jesi li se uspjela integrirati i postoje li neke zajednice Hrvata?
Jedan podatak: Hrvati su šesta po veličini skupina stranaca u Njemačkoj, a treća u Minhenu što znači da sa Srbima i Bosancima držimo broj 1 u tom gradu. Ja mislim da dalje ne moram pričati. 🙂
8. Kakva je hrana u Njemačkoj?
Hrana u Njemačkoj je hmmm, ok. Ako se misli baš na Njemačku ili Bavarsku, meni ne paše jer je dosta masna i uglavnom je bazirana na mesu. Iako život bez njihovog poznatog Pereca (njem. Bretzel) više ne mogu zamisliti. No, kao što sam već spomenula, ovdje ima ljudi iz cijeloga svijeta pa tako i hrane iz cijeloga svijeta što meni itekako paše.
9. U kojem dijelu Njemačke smatraš da je najbolje živjeti i zašto?
S obzirom da sam živila samo u Bavarskoj, ne mislim da ovdje mogu puno reći iako sam dosta čula (od ljudi koji su živjeli u više dijelova Njemačke) da je Nordrhein-Westfalen regija (gdje su gradovi poput Kelna i Dizeldorfa) najbolja za život. Iskreno, Bavarska je malo zatvorenija i konzervativnija od ostatka Njemačke. Moj najdraži grad je svakako Berlin, koji je totalno lud, otvoren, zanimljiv iako mislim da bi mi bio previše lud nakon nekog vremena.
10. Koji je tvoj savjet za Hrvate koji se žele preseliti u Njemačku, a koji za one koji ju žele samo posjetiti?
Za one koji se žele preseliti najbolji savjet je da prvo savladaju barem osnove jezika jer je onda puno lakše naći posao, društvo a i samo snalaženje je lakše jer onda niste osuđeni da radite za „naše“ ljude i firme i da se samo s „našima“ i družite. A što se turističke strane tiče, zaboravite priče „gastarbajtera“ koji vide Njemačku kao zemlju u
koju se ide raditi. Zemlja je prekrasna i raznolika. Priroda je baš čudo, gradovi su jako uzbudljivi, ljudi zanimljivi, hrane ima sa svih strana svijeta, kultura je na nivou… Za svakoga se nađe ponešto.
I za kraj, koje su stvari tj. tri mjesta u državi koja bi svima preporučila da
obavezno posjete!
Ja ću pisati za Bavarsku jer je ona pokrajina u kojoj živim i jako je velika.
- Dvorci Bavarske: Ima ih nekoliko i jako jako su lijepi ali ovde stavljam naglasak na dvorac Neuschwanstein. Disney je upravo ovaj dvorac iskoristio za svoj zaštitni znak jer izgleda kao istinski dvorac iz bajki. A i priroda oko njega je prekrasna.
- Grad Minhen zajedno sa Oktoberfestom. Ovaj grad nudi puno više od Oktoberfesta, ali ovo ističem kao najvažniju manifestaciju koja privlači najveći broj gostiju. Nažalost ove godine je otkazan zbog korona virusa. Moram priznati da sam bila malo skeptična u početku ali sam se zaljubila totalno. To izgleda kao jedna velika seoska zabava gdje se toče hektolitri pive, jedu se kobasice i ostali Bavarski specijaliteti, paradira se okolo u njihovim tradicionalnim nošnjama dok se tradicionalna muzika čuje sa svih strana. Ovde se naravno alkohol počinje piti još od jutarnjih sati.
- Bavarska jezera plus Bavarske Alpe: Jezera ima preko 200 i svaki je ljepši od onog prethodnog. A što se Alpa tiče, mislim da ne moram puno pisati.
ZANIMLJIVE ČINJENICE
Opet budem pisala o Bavarskoj jer je najveća regija sa brojem stanovnika od oko 13 milijuna stanovnika. Kao “fun fact” bi izdvojila njihovu kulturu ispijanja piva. Pivo se pije svugdje, u bilo koje doba dana, ni dob nije bitna, a postoji čak i zakon koji je star oko 500 godina i koji kaže da se pivo smatra prehrambenom namirnicom u Bavarskoj. Postoji čak i priča kako je piva spasila grad Minhen od osvajanja. I ako ćete iskreno, piva je ovde jednostavno najbolja. Prost! (u prijevodu-živjeli)
Ja se nadam da ste uživali čitajući i saznali nešto novo, korisno i zanimljivo o Njemačkoj, a pogotovo Bavarskoj! Ukoliko imate nešto za prokomentirati ili dodati, slobodno to uradite u komentarima ispod!
Našoj dragoj Ines zahvaljujemo što nas je malo bolje upoznala sa ovom divnom državom prepunom životnih prilika, a ukoliko želite postaviti dodatno pitanje našoj gošći ili pratiti njen rad, možete to uraditi preko Inesinog Instagram profila. Pozdrav svima do sljedećeg tjedna i neke nove priče o nekom drugom Hrvatu, tamo negdje, daleko u svijetu… 🙂
