EGZOTIČNI OMAN

S obzirom da obožavam putovati i o putovanjima konstantno istraživati, jednog dana i sasvim slučajno, naletim na državu Oman.

Država Oman na Arapskom Poluotoku

Ugledavši tek prvu fotografiju ove živopisne države, moja znatiželja se instantno razbuktala. Netaknuta priroda. Vidokovci. Izvori i vodopadi. Pustinja. More i planine. Egzotika. Kontrasti i epiteti. Oman ima skoro sve ono što ste ikada od prirode željeli.

Svega nekoliko dana nakon, sjedam za stol, u Eijldejrs cafe na Leidesplein trgu, u Amsterdamu. Došla sam sa cimericom iz Finske, sada i dugogodišnjom prijateljicom, da budemo dio izložbe u čast njenom dečku i mom prijatelju. Svi smo mi umjetnici – pomislim, samo su nam alati s kojima umjetnost stvaramo različiti.

Za naš stol sjeda Paul. Simpatični Englez, malo stariji gospodin, na pragu sedamdesetih. Kad bih trebala izdvojiti najdražu dobnu skupinu, to bi zasigurno bili ljudi iz treće dobi. Zar nije najbolje slušati iz prve ruke o svemu onome gdje ćemo i svi mi jednom biti, o silnim kilometrima i zrncima mudrosti koje mi tek trebamo upiti? Mudrost je nusprodukt iskustva, a iskustvo je čisti produkt godina.

Paul je osebujna ličnost i izniman umjetnik sa nešto drugačijim kistovima. Paul fotografira. I putuje. Paul je življi nego ijedan sedamdesetogodišnjak kojeg sam ikad upoznala. Priča kako je proputovao pola svijeta. Znatiželja mi počne širiti zjenice, a uzbuđenje listati hrpu pitanja.

Deve na plaži u državi Oman
@hoiarisa

Ne uspijevam se sjetiti svega. No, sjećam se da je jedno od mojih pitanja glasilo otprilike ovako: “Koja država je najljepša od svih koje ste proputovali tj. koja država ima sve ono što vam treba u koju bi se preselili sutra i zauvijek ostali živjeti? Paul se zamisli, ali ne razmišlja dugo i već nakon desetak sekundi odgovora: “Oman!”
Stanem u čudu, no istog trenutka se i nasmiješim jer dobijem toplu potvrdu da moja intuicija nije bila u krivu.

Wadi Ash Shab in the Oman country
Wadi Ash Shab (pješčani klanac s kristalno čistim morem, tajnim kamenim bazenima i skrivenim špiljama) by @katekerdi

Oman je čudo. A ovom dalekom čudu će vam više ispričati današnji gost JOSIP, simpatčni Kutjevčanin koji je spletom okolnosti, u Omanu proveo četiri mjeseca.

1. Pozdrav Josipe! Hajde nam se ukratko predstavi. 🙂

Pozdrav svima! Zovem se Josip Polašek, dolazim iz Kutjeva, imam 40 god i  po struci sam prof. engl. i njem. jez. i knjiž.,s višegodišnjim iskustvom rada u osnovnim i srednjim drž. školama, na privatnim školama i učilištima, te u turizmu (turistički animator, pratitelj i vodič) kao i u inozemstvu (večernjih tečajeva za odrasle s balkanskog područja u Njemačkoj).

Rub Al Khali or Empty Corner is one of the biggest deserts in Oman
Josip u Rub Al Khali (“empty quarter”), pustinji koja je ogromna i prostore se čak na 1/3 Arapskog poluotoka (1000 km dužine) uključujući i granicu s UAE (Ujedinjeni Arapski Emirati). Ovo svjetloplavo su nakupine soli iza isušenih jezera. Dine su visoke i po 300 m.
@shekitreki

Uz svoje primarno zanimanje, svugdje sa sobom nosim neizmjernu znatiželju za otkrivanjem svijeta u kojemu živimo pa imam i par hobija kao što su učenje drugih stranih jezika prema kojima gajim posebnu ljubav (francuski, talijanski, španjolski), planinarenje, dugogodišnji sam trkač unutar Trekking lige na 12 i 25 km, tu su još i  bicikliranje, fotografiranje. Pogotovo obožavam putovati, do sada sam unazad 13 godina samostalnog organiziranja svojih putešestvija posjetio 33 zemalja – Oman se tu našao kao 32., a Ujedinjeni Arapski Emirati kao 33. zemlja.

2. Što te je odvUKLO ili privuklo u Oman?

U Omanu sam se zatekao slijedom zanimljivih okolnosti, možda zato što po prirodi volim nove izazove i pustolovine. Naime, prošlu zimu sam razočaran cjelokupnom situacijom u Hrvatskoj odlučio i ja svoju sreću potražiti u Njemačkoj gdje sam se zadržao svega 7 mjeseci nakon što sam shvatio da sam kao profesor prekvalificiran za sva ostala zanimanja, a da biste stekli prava na predavanja u školi treba proći dosta vremena i novca.

Nakon što su me odbili i na na radu Check-in šaltera na aerodromu u Minhenu, prije svog definitivnog povratka u zemlju odlučio sam već pomalo umoran i razočaran svime da pošaljem svoju zadnju molbu i životopis jednoj kompaniji u Oman koja zapošljava vodiče sa znanjem njemačkog jezika. Imajući u umu da će me sigurno i oni otpisati, ipak sam otišao u Frankfurt na razgovor bez nekih posebnih očekivanja da bi me oni nakon par tjedana kontaktirali da sam primljen na rad od listopada.

Vratio sam se u zemlju, pričekao da prođe ljeto da bi konačno krajem listopada odletio u tu vrlo zanimljivu i prekrasnu egzotičnu zemlju na samom kraju Arapskog poluotoka. Nakon što sam obavio službeni training na kojemu mi je zadatak bio pratiti kolegice na dvotjednom izletu po cijeloj zemlji i ujedno skupljati tehničke informacije, uslijedila su i moja dva izleta na istoj ruti s njemačkim gostima.

Na toj turi se njima prikazuju, odnosno objašnjavaju ljepote, kultura i povijest praktički cijele zemlje od sjevernog obalnog dijela gdje se kreće od razgledavanja grada i najpoznatijeg kulturnog spomenika, čuvene Džamije sultana Qaboosa pa preko visokog gorja Al Hajara (3009 m iznosi najviši vrh zemlje, ujedno i čitavog Poluotoka) do čuvenog grada Nizwe pa sve do ogromne pustinje Wahiba Sands (dužine oko 240 km) koja vas u 4-satnoj šetnji preko dina sve do Indijskog oceana smaragdno-zelene boje naprosto očara svojom raznolikošću boja pijeska.

Krajolik i planine daleke države Oman
@katekerdi

Dakle, mogu reći da se ovdje radilo o posebnom obliku pustolovnog turizma u kojem detaljno, većinom u šetnji, upoznajete i prirodne i kulturne raznolikosti Omana kao zemlje nevjerojatne raznolikosti kakvu ne pruža baš svaka zemlja na svijetu.

3. Koliko si dugo živio u Omanu?

U Omanu sam živio sveukupno četiri uzbudljiva mjeseca.

4. Kako bi opisao život u Sultanat Omanu? Koliko je život različit od života u Hrvatskoj? 

Oman je zanimljiva kombinacija i ležernog ali i ubrzanog, zapadnog načina života gdje neki cijeli dan provode u autu da dođu od jedne do druge točke u zemlji. Taj današnji način života proizvod je svojevrsne revolucije i renesanse koju je u srpnju 1970. pobudio sultan Qaboos koji je uz pomoć Britanaca svrgnuo svog oca koji je čitavu zemlju poput tiranina skoro 40 god držao kao u srednjem vijeku (postojale su brojne zabrane, tipa da se naočale i jeans nisu smjeli nositi, na ulici se nije smjelo komunicirati duže od 15 minuta, sam je ključem zaključavao grad Muscat, današnji glavni grad, svaku večer nakon zalaska sunca).

Sunset at the beach in Oman country

Čitava zemlja od nekih 310 000 km2 je premrežena sa gotovo 34 000 km kvalitetnih cesta, odnosno autocesta kojima svakodnevno jure mnogobrojni automobili od kojih najviše japanski (Toyote) pošto najbolje izdržavaju temperature koje se ljeti kreću i preko 55 stupnjeva, gotovo je za ne povjerovati da je prije 1970. tu postojalo svega 10 km asfalta, dvije škole i jedna bolnica. Na ulicama je primjetna raznolikost stanovništva kao proizvod kolonijalizma, gotovo 50% njih su Indijci, Bangladešani a na jugu ima i potomaka crnačkog stanovništva sa Zanzibara – Oman se naime u 19.st. prostirao sve do tamo na jugu, odnosno do Gwadara u Pakistanu na istoku.

People in Oman, Muscat
@katekerdi

Različitost je vidljiva i po tradicionalnoj odjeći – dok muškarci nose tzv. dish-dashe, duge tunike bijele i ostalih svjetlijih boja a na glavi kume-kape raznolikih geometrijskih uzoraka koje su potekle iz Tanzanije, na ženama obično viđamo duge crne haljine koje se nazivaju abaye, a glave su im omotane maramama (zanimljivo je da žene šareniju odjeću obuku tek u posebnim prilikama, npr. djevojačkoj zabavi ili vjenčanju). Hrana je svojevrsni miks orijentalne, arapske i indijske kuhinje čiji restorani ipak nekako najviše prevladavaju na ulicama.

5. Što te je šokiralo u Omanu, a što pozitivno iznenadilo?

Najveći šok doživio sam od suhe, pustinjske klime koja prevladava u zemlji jer kako sam već boravio u Tunisu, Egiptu i Maroku ni u snu nisam pomišljao da ću se razboliti i završiti kod doktora koji će mi prepisati šest različitih vrsta lijekova! Naime, kako sam u zemlju stigao krajem listopada temperature su još uvijek dosezale 35 stupnjeva, dok su u trgovačkim centrima i institucijama klima-uređaji obavezno postavljeni na svega 19, 20 stupnjeva što je naravno izazvalo šok po moj organizam da sam mjesec dana bio bolestan.

Pozitivno su me, uz prethodno spomenutu predivnu raznolikost prirode,  iznenadili ljudi koji su na svakom koraku nevjerovatno srdačni i prijateljski raspoloženi. Naime,  Omanci u svijetu slove za izrazito gostoljubivi narod pa se nemojte iznenaditi da će vas na strmim planinama usred ničega lokalne obitelji pozvati u svoj dom i vrlo rado počastiti lokalnim datuljama i kavom koja je nešto slabija od one na koju smo navikli, ujedno smatram da je to ono najljepše od putovanja – spontani susret s lokalcima s kojima se sporazumijevamo jedinim mogućim jezikom u tom trenutku – JEZIKOM SRCA

6. Kakav je zakon za Hrvatske građane, je li isplatilo doći raditi pa makar i jednu sezonu ili ne?

Moram biti iskren pa reći dvije stvari. Prvo, ne poznajem dovoljno njihovo tržište odnosno njihove radne uvjete da bih znao gdje bi se bilo isplativo zaposliti. Budući da trenutno postoji vladina uredba o tzv. omanizaciji po kojoj su poslodavci dužni više upošljavati domaće stanovništvo, dakle Omance, smatram da će uvjeti za upošljavanje ostalih postati sve teži i teži. Kao drugo, sve je do poslodavca odnosno radnog mjesta s kojim dođeš u doticaj, iskustva su razna, no radeći kao vodič za postojećeg poslodavca shvatio sam da to i nisu neki novci za to zanimanje, odnosno da je, da budemo brutalno iskreni, na djelu izvjesna manipulacija i iskorištavanje jeftine radne snage (Indijci i Bangladešani rade sve vrste nižih zanimanja na koja Omanci ne pristaju raditi). To je stvar koja mi se nije svidjela, ipak sam nekako više došao radi iskustva.

Ako netko očekuje konkretan novac, npr. rad na naftnim poljima, najbolje da se raspitaju od onih koji već imaju takva iskustva, a  obzirom da je privreda Omana takoreći 90% oslonjena na naftu i njezin izvoz, smatram da bi to moglo biti jako unosno. Još jedan važan faktor je njihova suha klima na koju ne znam kako bi se europski građani, pa i naši hrvatski, mogli prilagoditi, radom i kroz cijelu godinu, zato se i radi isključivo sezonski (listopad – travanj).

Nature of Oman country
@katekerdi

U svakom slučaju nije onomu naodmet pokušati koji je željan novih iskustava i nekakve vrste međunarodne karijere.

7. S obzirom da je muslimanska država, jesi li se susretao s nekim zabranama ili čak neugodnim situacijama?

Kad ste u muslimanskoj državi kao što je Oman, morate poštivati izvjestan bonton kojeg prije dolaska u zemlju trebate dobro proučiti. Meni se npr. dogodio propust “nisam znao” pa sam tako pružio ruku ženskoj osobi što nije dozvoljeno, i to dvaput. 🙂 

Također nije dozvoljeno da se žene, djecu ili čitavu obitelj fotografira direktno već se treba zamoliti za pristanak – moram priznati da ih je jako simpatično vidjeti kako npr. ručaju usred parka ispod drveta, u zelenilu provode mnogo vremena skupa. Uz to sve sam na licu mjesta saznao da se o sultanu ne diskutira javno, inače će vas prostrijeliti pogledima.

Traditional clothing of women in Oman

Zanimljivo je da i pri sjedenju na podu, kad svi jedu oko istog pladnja s kojim se uzima hrana izričito desnom rukom (lijeva je rezervirana za toalet) prema ostalima nipošto ne smijete usmjeriti svoje tabane jer se to smatra uvredom.

8. Što najbolje funkcionira u državi, a što najgore?

U četiri mjeseca svog boravka u Omanu zaključio sam da im je infrastruktura izvrsna, brzim cestama se u jednom danu mogu razgledati i obala i planine i pustinja, na šalterima nema dužih čekanja. Što se tiče ovog najgoreg, rekao bih da bi se trebalo puno više poraditi na pravima stanovništva koji pristižu kao jeftina radna snaga iz Indije i Bangladeša, pa i Pakistana, čini mi se da ih se dosta izrabljuje – oni itekako doprinose društvu radeći teške građevinarske poslove a nemaju nikakvih prava kao Omanci, recimo na besplatno obrazovanje i zdravstvenu skrb. Sveukupna slika zemlje je više nego pozitivna – definitivno bih svakomu preporučio odlazak u Oman! 🙂

Bimmah Sinkhole
Bimmah Sinkhole (depresija ispunjena vodom, strukturno ponor, u vapnencu istočnog Muškata) by @katekerdi

9. Je li Oman opasna država?

Nikako, prema svjetskom indeksu kriminaliteta Oman je jedna od najsigurnijih zemalja svijeta što i dokazuje sama činjenica da će vas nepoznate dok šetate na visokoj planini pozvati u vlastitu kuću koja je otvorena za sve.

Architecture of Oman

10. Kakve su generalno cijene, ponuda smještaja i hrane u Omanu?

HRANA

Mišljenja sam da je Oman cjenovno poput Njemačke. Cijene hrane variraju, od onih najjeftinijih u indijskim i bangladeškim trgovinama gdje avokado možete kupiti za smiješnu kunu do supermarketa tipa Lulu ili Carrefour gdje je i do tri puta skuplje. Hrana je inače božanstvena i puna iznenađenja i nije skupa, najjeftinije je ipak jesti u indijskim restoranima gdje se možete najesti za 25 kn dok su restorani s izrazito omanskim specijalitetima nešto skuplji ali opet džepu pristupačni.

Nature of Oman

Kao što sam već spomenuo, ona je svojevrsni miks najrazličitijih mirisa i okusa hrane drugih nacija koji ga sveukupnim čine (arapska, indijska, bliskoistočna, afrička). Uz laganu, šafranom začinjenu kavu, datulje i čaj karak koje jednostavno morate probati (crni čaj s dodatkom mlijeka i raznih začina), neizostavni su pripravci na bazi humusa, odnosno tahinija s kojima tipično kombiniraju standardnu piletinu, govedinu i ribu. Posebno vole u tradicionalnu lepinju kubz ubaciti sira i Omani chips od paprike, a po meni je kraljica svih jela shuwa, koju čini janjetina ili govedina sporo pečena i do dva dana ispod zemlje u posebnim glinenim posudama i marinirana raznim začinima da kada ju staviš u usta naprosto se rastopi.

Oman nature water and mountains

Zamislite tek jesti palačinke s Nutellom usred pustinje, ili pak Datellom, omanskom inačicom Nutelle, posebnom mješavinom datulja na bazi eurokrema hehe.

SMJEŠTAJ

Smješten sam bio prvotno u jednom hotelu kojih je mnogo u samom Muscatu (3-5 zvjezdica) te nešto manje na periferiji, a zatim u jednoj velikoj kući na periferiji, ja bih rekao vili, na više katova , koja nam je ujedno poslužila i kao ured. Uz vile, postoje dakako i apartmani koji se iznajmljuju turistima, cijene variaju ovisno o lokaciji, od nekih 250 na periferiji do 800 eura mjesečno u centru (da, mjesec dana je sasvim ok ostati u zemlji, po meni je isplativo da se dobije više doživljaja! 🙂

Roads along mountains and paths in Oman country

Omanci inače po običaju žive zajedno s roditeljima u tako velikim kućama koje su, kako sam shvatio, potpuno opločane iznutra, ja sam imao osjećaj kao da boravim u jednoj ogromnoj kupaonici. Putujući zemljom, susrećeš svakakve kontraste, kako prirode i stanovništva pa tako i smještaja – beduini u planinama, odnosno pustinji, žive vrlo skromno, u kućicama od samo jedne ili par soba koje su napravljene od tradicionalnih materijala – kamena, gline i palminog lišća odnosno debla i grana. Sve u svemu, cjenovno je to jedna pristojno pristupačna zemlja, jedino što su izleti dosta skupi (par tisuća eura za dva tjedna u grupi) što si eventualno mogu priuštiti Švicarci, Nijemci ili pak Norvežani i Francuzi kojih je najviše.


11. Jesi  li upoznao ijednog Hrvata u Omanu ili barem nekog s područja bivše Jugoslavije? 🙂

Jesam,  (čak) jednu Hrvaticu i dvije slovenske grupe dok smo čekali red na Turtle-watching te neke ljude iz Beograda koji su me zamolili da im preporučim što da razgledaju po Muscatu. 

A piece of grass growing from the desert
Život u sred pustinje 🙂

12. I za kraj, podijeli bar tri najljepša predjela u državi koja bi svima preporučio da obavezno posjete!

Šećer dolazi na kraju kao najteže pitanje…tri lokacije…samo?

Auuu, sad bih vas mogao naprosto zasuti fotografijama, atrakcija ima boli glava, ne znam odakle bih krenuo. Uz Lijepu našu, Maroko, Peru sad je i Oman meni na popisu kao jedna od najljepših zemalja baš zahvaljujućI toj izvanrednoj raznolikosti kakva se ne viđa svugdje, stoga bih kao ono osobno naj izdvojio sljedeće: 

1.) MISFAT AL ARBIYEEN  

Zeleni raj pod gorjem Jabel Akhdara na visini od 1000 m (“zelena planina” na arapskom) gdje možeš prošetati kroz plantažu banana, manga, avokada i palmi u koju su se smjestile kamene kućice sa stropovima od palminog drveta, neke od njih su preuređene u hostele u kojima možeš prespavati u jednostavnim sobama i doručkovati na terasi uz šum potoka i pjev egzotičnih ptičica.

2.) BALCONY WALK

Šetnja u trajanju od 3 sata uskim stazicama iznad provalije od 900 m na visini od 2000 m nikoga ne ostavlja ravnodušnim, ovaj pejsaž s pravom zavrjeđuje naziv Omani Grand Canyon – Oman je naime jedna od rijetkih zemalja svijeta koja je svjedok svih geoloških i tektoloških promjena koja su zadesila Zemlju, mjesto susreta najrazličitijih oblika i boja stijena, fosila i meteorita, a o pogledima da ne pričamo.

Imoresivni Balcony Walk u Omanu i covjek koji stoji na rubu
Josip (@shekireki) na rubu provalije – “Balcony Walk”
edited by: @kookylovestotravel
Balcony Walk in Oman
photo taken by @shekitreki

3.) SUGAR DUNES

Pustinjske dine nevjerojatne bijele boje do kojih dolaziš nakon 4 sata pješačenja po pijesku boje okera i po kojima dok šetaš imaš osjećaj da gaziš po finom, pudercukeru (otuda i naziv) za vrhunac šetnje stiže se do Indijskog oceana zapanjujuće smaragdno-zelene boje. 

Sugar Dunes in Oman
by Josip @shekitreki

Oman je zemlja nenadmašnog kontrasta, pozivam vas da ju otkrijete i sami se upustite u avanturu života !

FUNFACT : kampiranje na prostoru cijele zemlje je apsolutno besplatno! 

Desert in Oman country
@katekerdi

Hvala još jednom Josipu, a ja se nadam da vam se priča svidjela! Sad znate nešto više i o Omanu iz prve ruke. 🙂 Josipa možete pronaći na Instagramu ili Facebook-u.


Do sljedećeg tjedna i neke nove priče o nekom drugom Hrvatu, tamo negdje, daleko u svijetu… 🙂

PRONAĐI ME I ZAPRATI NA NEKOJ OD SOCIJALNIH MREŽA ↴

Podijeli na Facebook

Podijeli na Twitter

Spremi na Pinterest

Published by

Kookylovestotravel

Travel & Photography Blog: KOOKYLOVESTOTRAVEL.COM Instagram: @kookylovestotravel

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s