Kakav je zaista život u Dublinu i Irskoj? Saznajte od mlade poduzetnice koja je prije 5 godina otišla ‘trbuhom za kruhom’ i izgradila vlastiti biznis!

Table of Contents

Irska je postala sinonim za selidbu Hrvata. Prema podacima stručnjaka, samo u razdoblju od 2002. do ulaska Lijepe naše u EU, Hrvatima koji su se doselili u Irsku izdano je oko 2000 PPS brojeva. No taj je broj znatno porastao zbog ulaska Hrvatske u EU sredinom 2013. godine. U razdoblju od pet godina, broj doseljenih Hrvata u Irskoj iznosio je oko 21.500.

Naravno, ove brojke nisu uistinu točne jer ne ostanu svi doseljeni Hrvati u Irskoj. Neki se pak vrate, a postoji i određeni broj doseljenika u Irsku koji i ne uzme PPS broj. PPS broj je zapravo sličan OIB broju u Hrvatskoj, BSN broj u Nizozemskoj ili NIE broju u Španjolskoj.

ZAŠTO HRVATI SELE U IRSKU?

Najčešće odgovore koje sam dobijala su ovi: “Ljudi pričaju engleski, a meni je izvrstan.”, “Čuo/la sam da se može lako naći posao” ili pak “Imam prijatelja/dečka/djevojku/rođaka u Irskoj.” Irska, kao i bilo koja druga država na svijetu – nije savršena, no nudi širi spektar mogućnosti i poslova nego Hrvatska.

Prvenstveno zbog toga što je Irska ekonomski stabilnija. Unatoč pozitivnim aspektima života u zelenilu Irske, neki ljudi se pak ne prestanu žaliti zbog vremenskih prilika (ili neprilika), lošije hrane, skupog smještaja…

Upravo zbog fascinancije o brojčanosti Hrvata u ovoj zemlji, odlučila sam potražiti nekoga sa Balkana tko je pustio svoje korjenje nešto sjevernije. Nije trebalo mnogo vremena…pronašla sam ju!

U današnjem izdanju projekta HRVATI/BALKANCI U SVIJETU pričamo sa Majom, uspješnom poduzetnicom koja je rodom iz Lipika, a živi u Dublinu. Maja će nam ispričati sve što nas je ikad zanimalo o životu u Irskoj kao i njenom glavnom gradu – Dublinu! Je li Irska zaista tako dobra za mlade? Kiši li često? Jeli istina da je smještaj skup? Koja mjesta su najbolja za posjetiti? Koje životne lekcije i život u inozemstvu nudi?

Saznajte u nastavku članka! 🙂

Dublin

1. Pozdrav Majo, hajde nam se predstavi! 🙂

Pozdrav! Ja sam Maja, dolazim iz malog gradića u Slavoniji, Lipika i “bavim se kolačima”. U Hrvatskoj sam radila razne, više ili manje zanimljive uredske poslove uz koje sam godinama radila kolače i dekorirala torte.

Kada sam se odlučila preseliti i krenuti ispočetka, odlučila sam da ću samo raditi ono što volim tj od prvog dana sam posao tražila u domeni slastica. Srećom po mene, ispalo je da je to dosta traženo zanimanje u odabranoj zemlji.

2. Što te odvelo u Irsku, u kojem si gradu i koliko dugo živiš tu?

Dugo sam razmišljala o odlasku iz Hr, ali sam željela vjerovati da se stvari mogu promijeniti na bolje. Iskustvo koje sam imala kao privatnik u zadnjoj godini prije odlaska je bilo presudno da spoznam još više apsurda i shvatim da promjene nisu na horizontu.

Smatrala sam da nemam vremena to čekati i da nakon 10 godina doslovne borbe zaslužujem i malo uživati u životu.

Kupila sam jednosmjernu kartu za Dublin s idejom da ću se uskoro preseliti u neki manji gradić. Ispalo je da sam se u Dublinu i snašla i našla tako da sam nakon 5 godina još uvijek tu. Irsku sam odabrala zbog engleskog jezika u kojem sam bila tečna.

To mi je omogućilo u startu da mogu lako pronaći i mijenjati poslove te napredovati u poslu koju volim. Omogućilo mi je i nastavak školovanja tako da sam ovdje završila i visoku školu za poduzetnišvo i menadžment.

3. Što ti se najviše sviđalo u Irskoj, a što najmanje?

Po dolasku, ono što me ovdje preplavilo i najviše mi se svidjelo je pozitiva u zraku. Nažalost, to je totalna suprotnost od situacije iz koje sam došla i gdje je cijelo društvo pomalo depresivno i neljubazno. Ovdje su svi profesionalno ljubazni i često jednostavno iskreno dragi.

Naravno da nije sve idealno, ali su svakodnevne stvari poput “riješavanja papira”, kupovine i sl u pravilu lišena neljubaznog osoblja, a često će netko s vama popričati na autobusnoj stanici iz čista mira.

Najmanje mi se svidjela kriza nekretnina koju sam zatekla u svojim počecima ovdje.

Osim što je teško pronaći smještaj, standard gradnje i završetka interijera je niži od onona na što smo mi doma navikli. Trebalo mi je duže vremena da pronađem zadovoljavajući smještaj. Bila sam vrlo uporna i u jednom razdoblju sam sve tome podredila uz, srećom, zadovoljavajuće rezultate.

Arhitektura Dublina

4. Misliš li da je Irska dobra država za napredovanje, za zaraditi i uštedjeti, stvoriti nešto? Postoje li neke specijalne mogućnosti, olakšicee koje država nudi?

Mislim da to ovisi najviše o pojedincu, o mindsetu i o vrsti posla u kojoj se želi napredovati. Kao i svugdje, treba prokužiti system i što je bitno za napredovanje. U Hr sistemu nisam htjela sudjelovati iz moralnih razloga, ali ovdje će vam biti bitan rad, zalaganje te uklapanje u radni kolektiv.

Mi smo vrlo ponosan narod i za nas je izazov naučiti da je ljubaznost važnija od ega, da je pomoći kolegi važnije od toga da se bude u pravu itd. Napredovanje je ovdje lakše, zaraditi je lakše, ušteda ovisi opet o pojedincu i o navikama. Osobno nisam imala problem sa štednjom.

U 3-4 godine od osobe koja je ovdje došla bez da je ikoga poznavala, s jednim koferom i nešto novca, uspjela sam si stvoriti lijepi život i privatni posao.

5. Koja je najveća sličnost Irske i Hrvatske tj. Iraca i Hrvata, a koja je najveća razlika?

Kad se malo maknete iz Dublina, na bilo koju stranu, imate osjećaj kao da ste u Slavoniji. Zelenilo, polja, farme…tek kamenje pored puta i pokoje “drvo s vilama” podsjete vas da ste ipak u Irskoj.

Najveća sličnost ljudi je to da su većinom i jedni i drugi dragi i gostoljubivi ljudi. Jedna od velikih razlika je da drugačije doživljavamo iskrenost.

Nama je iskrenost nekako prirodnija, lakše ju izražavamo i ne vidimo problem s tim da je naše mišljenje drukčije dok je njima izražavanje drukčijeg mišljenja na izravan način vrlo neobično i čak ga smatraju nepristojnim.

6. Što ti je bilo najteže prilikom selidbe i na početku tvog života u Irskoj? Što ti je prestavljalo najveći izazov? Fali li ti nešto iz Hrvatske?

Već spomenuta kriza nekretnina, zatim život u djeljenju stana nakon što sam doma godinama živjela sama. To je bilo dobro iskustvo, ali sam bila vrlo sretna kada sam našla stan samo za sebe. Bilo mi je teško prolaziti kroz novi početak sama, ali je istovremeno možda tako bilo i lakše. Tada i sada, najviše mi fale moji neki ljudi.

7. Je li Irci pričaju dosta drugačijim engleskim naglaskom, mogu li se razumjeti? Kako si doživjela Irce?

S Irskim sam se naglaskom upoznala na prvom letu za Dublin. Poslove koje sam prije radila zahtjevali su svakodnevno korištenje Engleskog jezika u govoru i pismu, na Eng sam puno čitala i prevodila ali kad sam čula taj naglasak prva pomisao je bila da to nije isti jezik koji ja poznajem i uhvatila me panika.

Srećom je moja Irska kolegica na prvom poslu ovdje imala “gift of the gab” iliti dar govora i nije se gasila cijeli dan. Imala je i strpljenja za svako moje “molim te ponovi to, ali polako” tako da mi je trebalo tek dva mjeseca s njom i slušanja radija da mi naglasak “sjedne” u uho.

Istina, i dan danas moram dešifrirati u slučaju da netko ima baš jaki naglasak. S vremenom sam čak i ja, nesvjesno, usvojila neke karakteristike Irskog Engleskog.

8. Koja je najveća lekcija koju si naučila živeći u Irskoj?

Najveća lekcija nije toliko vezana za Irsku nego sam ju jednostavno dočekala ovdje, a to su ljubav i strpljenje. Najveća “Irska” lekcija je da su ljudi više manje svugdje isti. Posebno vezano za posao kojim se bavim, slastice, lekcija je bila da svatko voli ono s čim je odrastao.

Primjetila sam da često naši ljudi s visoka gledaju na Irsku kuhinju, a s tim se nikako ne slažem. U svakom kutku svijeta svima su najdraži oni okusi s kojima su odrasli i koji im mirišu na dom.

9. Koja je najsmiješnija ili najluđa anegdota iz tvog života u Irskoj? 🙂

Bojim se da je to što sam u Irsku doselila dva dana prije 30tog rođendana rezultiralo nedovoljnim brojem ludih anegdota. Za mene je ludo to što sam na takav način iz temelja promijenila život.

Slijedeća ludost je što smo se zaručnik i ja odlučili zajedno započeti posao nakon samo 6 mjeseci poznavanja. To je bila, kako bi se reklo, vožnja…avantura čak. Usponi i padovi, a mi se volimo svakim danom sve više.

Poslovno, najneočekivanija stvar koju smo doživjeli je kada su nas kontaktirali iz Premijerovog ureda da napravimo oslikane kekse za jedan njihov event. Prvo nismo bili svjesni da se radi o premjerovom uredu, ali smo napravili uzorke – svjesni smo postali tek kad smo dostavljaču čitali adresu za dostavu.

Keksi su im se svidjeli i naručili su veliku količinu od nas, nešto manje od 200. Zanimljivo je da doma to nikad ne bismo dobili priliku, a ovdje su nas, ne znam još ni sama kako, sami našli.

10. Što te šokiralo u Irskoj? Postoji li nešto što si prvi put tu vidjela ili doživjela, a da nikada nisi u Hrvatskoj?

Da, kako na početku tako me i sad jednako šokira velika razina nezainteresiranosti za posao koji se obavlja ili za rad uopće. Priznajem da sam ja možda malo “nabrijana” kad je posao u pitanju jer zaista volim ono što radim. Pozitivno me šokirala već spomenuta ljubaznost koja, iako ju mnogi nazivaju lažnom, ipak olakšava svakodnevicu.

11. Mnogo Hrvata se doselilo u Irsku zadnjih nekoliko godina. Sretneš li često naše ljude? Postoje li neke zajednice, klubovi naših ljudi ili mjesta gdje se okupljaju i druže?

Zbog posla kojim se bavim imala sam prilike upoznati puno naših ljudi. Prvih par godina sam radila tzv “home baking” a poslijednje skoro dvije radimo kolače i torte u cafeu tj. ovih dana je samo Bakery.

Između ostaloga, radimo puno naših Hrvatskih kolača i torte radimo po našim receptima. To su kolači koje volim raditi, koje sam nekada radila s mamom i bakom i ne želim ih zaboraviti. Našim ljudima su to okusi od doma koji im nedostaju ovdje i tako je to win win situacija.

Naša Ambasada u Dublinu npr. često naručuje štrukle od nas. Nisam upoznata sa zajednicama osim one koja se okuplja oko naše crkve. Jedno vrijeme smo imali folklorni klub, ali je prestao s radom zbog nedostatka vremena članova s obzirom da ih je veći dio bio dosta udaljen od prostora u kojem smo imali probe.

12. Koji bi savjet ti dala čitaocima koji se žele preseliti u Irsku ili ju samo turistički posjetiti?

Mislim da je Irska svakako mjesto koje valja bar jednom posjetiti, a onda možda odlučiti da li je pravo mjesto za ostanak. Nije obećana zemlja i nije idealno mjesto za život. Kao i svaka zemlja, ima puno problema s kojima se više ili manje dobro nosi.

Odluku da se ovdje preselim nikada nisam požalila i mislim da je pravo mjesto za nas trenutno. Mislim da je dobro mjesto za mlade ljude koji se žele osamostaliti, doživjeti nešto novo…možda malo žalim što ovdje nisam doselila u ranim 20-ima jer bi tada možda bilo i više mogućnosti za mene i možda bih imala nešto više za odgovoriti na pitanje o ludostima i anegdotama.

Savjet koji bih dala je isti za preseljenje u bilo koji grad ili zemlju, a to je da treba imati strpljenja i razumijevanja za svoje nove susjede, ali i za sebe i za prilagodbu. Koncentrirati se na pozitivno i biti dio riješenja, a ne dio problema.

13. I za kraj, koje su stvari tj. pet mjesta u Irskoj koja bi svima preporučila da obaveznoposjete?

Jest klasika ali meni osobno je najdraže mjesto koje sam posjetila tri puta
do sada. Ne mogu objasniti zašto, jednostavno oduzima dah.

Cliffs of Moher in Ireland and the greenery
  • Botanički vrt u Dublinu

Čak i osobi koja baš i nije “outdoorsy” to je divno mjesto za
opuštanje i šetnju uz prekrasne prizore raznih vrtova i skulptura.

Posjetili smo puno malih gradića po Irskoj, ali osobno mi se najviše svidio

  • Galway

Mali boemski turistički gradić sa zanimljivim pričama i restoranima. Imali smo priliku provesti vikend na zapadnoj obali i zaista je predivno.

Galway town

Zanimljivo je otići u Trinity college library jer to je famozna knjižnica iz filma Harry Potter, a zatim u Church bar koji je bar/restoran/noćni klub smješten u restauriranoj katedrali.

One of the most amazing libraries in the world" - The Lon… | Flickr

14. Tradicija neka je (s obzirom da ja obožavam činjenice) ako znaš ili imaš neki “fun fact” na umu o Irskoj da podijeliš sa nama.

Irska je na lošem glasu što se tiče vremenske prognoze, ali malo ljudi zna da Zagreb zapravo ima više padalina godišnje po cm2 nego Dublin. Koliko čujem, zapadna obala je ipak kišovitija.

Dragoj Maji zahvaljujemo, a ukoliko imate dodatnih pitanja za ovu uspješnu ženu, slobodno joj se javite preko Facebook profila: https://www.facebook.com/maja.klaic.73 ili bacite oko na njenu slatku radnju u Dublinu: https://www.facebook.com/TheSweetSpotDublin

Zanima te kakav je život u Nizozemskoj i Amsterdamu, na Islandu, u Škotskoj, na Madagaskaru ili u Tanzaniji?

Share your opinion