U sedmom izdanju “Kronike iz Amsterdama” pričam o brojčanosti Hrvata u svijetu, pa tako i u Amsterdamu – Nizozemskoj.

Netom što sam doselila u Amsterdam, upoznala sam nekoliko Hrvata. Prvi Hrvati koje sam upoznala uglavnom su bili “starosjedioci” – ljudi koji su došli u Amsterdam čak i prije rata. Neki su pak, došli prije nekoliko godina i snalazili se malo bolje nego ja.

Već nekoliko tjedana nakon, upoznala sam i mnogo drugih ljudi iz svih ostalih zemalja bivše – nekom mile, nekom manje mile – Jugoslavije.

Nimalo čudno – pomislim– jer Amsterdam je jedan od najmultikulturalnijih gradova na svijetu sa preko 180 nacija.  Upravo zbog toga, nerijetko volim reći: “Ako ne možeš proputovati cijeli svijet, otiđi živjeti u Amsterdam jer se tamo skrio gotovo pa cijeli svijet u samo jednome gradu.”

Sunset in Amsterdam on the canal
Zalazak sunca u Amsterdamu, Nassaukade ulica

Ako pak prokopate dublje u ulice Amsterdama, shvatite da je Amsterdam kao jedan veliki zatvor.

Zatvor slobode u kojem sve nemirne i izgubljene duše, svi kriminalci i sve vrste izbjeglica svijeta, zbog kojeg god razloga bilo, pobjegnu ili samo odu i presele u potrazi za nekim – ne nužno boljim – ali drugačijim životom.

U početku sam skakala od sreće na svaku novu osobu koju bih čula da priča “našim” jezikom, apelirajući tako na sve jezike iz svih rascjepanih zemalja pokojne Jugoslavije. Možda nismo svi isti na Balkanu, ali u Nizozemskoj smo apsolutno svi isti i “naši”.

Dubioza Kolektiv in the crowds
Balkanci u Amsterdamu u klubu Melkweg na koncertu legendarnog benda Dubioze Kolektiv. Almir u zraku. 🙂

Neke ljude sam pak, upoznala tek u Amsterdamu, a da smo gotovo pa cijela prošla dva desetljeća živjeli u istome gradu, koristili isti oronuli javni prijevoz, tratili najljepše dane tinejđerstva u istim podrumima sa istim ljudima. Jedna od takvih osoba je Tonka; fascinantno, narančasto i sitno biće sa srcem kao cijela Afrika. Suviše inteligentna, vrckava i slobodna, blesava i nježna. Usudim se reći – ja u narančastom obliku.  

Dubioza Kolektiv concert in Melkweg Amsterdam
Mi i Dubioza Kolektiv bend

Nekoliko tjedana kasnije, ja i Tonka smo vozile biciklu po SUNČANOM Amsterdamskom danu (jednom od onih 70-ak godišnje). Stajale smo tako na semaforu i čekavši zeleno svjetlo prepričavale smo jedna drugoj sve zgode i nezgode emigrantskog života. Sjećam se da sam nekoliko trenutaka prije zelenog svjetla pričala o svojim početnim problemima vezivanja bicikle lancem sa kojim možeš ubiti King Kong-a kad bi postojao.

Odjednom, okrenuo se momak na bicikli ispred nas i upitao me: “Jesi li ti iz Dalmacije?” nekakvim dubrovčanskim naglaskom, iako je – koliko se sjećam – rekao da je iz Zagreba. “Nema veze, svi smo mi “naši.” – promrmljala sam pomalo u šoku i nevjerici, poprativši svoje riječli glasnim osmijesima skupa sa Tonkom tog znatiželjnog dečka ispred nas.

Slična situacija mi se dogodila nebrojeno puta. Naprimjer, slučajno završim u malenom klubu u sitnim jutarnim satima gdje svra – ni više ni manje – nego fenomenalan bend afričko-hrvatskih korjena.

Bourbon street Amsterdam
Afričko-hrvatski bend u Bourbon Street klubu, Amsterdam

Ponekad bih vidjela i naljepnice, natpise ili grafite na “našem jeziku” svuda po Nizozemskoj. Kao i natpis “mi Hrvati” na hladnom zamagljenom prozoru amsterdamske kuće sa 10-ak ljudi u kojoj sam dugo živjela.

Mi Hrvati Hrvatska

A onda opet tjednima kasnije, ponovno se susretnem sa malom narančastom, u periodu kad ju već nazivam sestrom. Sjedamo na drvenu klupu tik uz amsterdamski kanal obavijene hladnoćom kasne jeseni. Prođu i sati, a da ne primjetimo, osim već zaleđenih i bolnih ruku koje vape za toplinom. “Valjalo bi krenuti kući.” – zaključimo i dižući se sa klupe obje spazimo naljepnicu koja glasi: BRAT ZA BRATA.

Brat za Brata sticker

 “Zašto i kako” te “Ne mogu vjerovati” – najčešće su izreke i dan danas svaki put kad naiđem na ovako neku – rekli bi neki – slučajnost, ali sve češće se samo smiješim i uživam u vožnji znajući da se svemir ionako sam brine za svu magiju na koju nailazimo putem.

Dubioza Kolektiv koncert Amsterdam
Ja desno na bini za vrijeme koncerta Dubioze Kolektiv

Već nekoliko godina pratim znakove, što god da oni bili ili se meni činili da jesu. Već godinama smatram da nam svaka osoba dolazi u život i prolazi ili ostaje s razlogom, makar ga dovoljno dobro ne razumjeli. Isto tako već godinama prateći te iste sitne i magične znakove koračam poprilično sretnijim i uspješnijim putevima.

Probajte i vi, možda vam se posreći.

CBD Hemp

Share your opinion