Selidba na Madagaskar: Kakav je život na Madagaskaru? Četvrtoj po veličini otočnoj državi u svijetu, raju za ljubitelje voća te mjesto nevjerojatne flore i faune.

Table of Contents

Svi znamo za crtić Madagaskar, i svi smo zaljubljeni u Madagaskar, zar ne? E pa moram vam saopćiti da ćete se nakon ovoga članka zaljubiti u ovu egzotičnu otočnu državu još više! Naime, najbliže što sam ja ikada bila Madakaskaru je moj kolega iz hotela u Amsterdamu koji je bio porijeklom, ni više ni manje nego sa Madagaskara. Ne moram vam uopće pričati koliko sam ga ispitivala o ovoj državi do detalja, jer je Madagaskar jedna od mojih top pet destinacija koje bih htjela posjetiti.

No, moj kolega je davno odselio sa Madagaskara i preselio u Amsterdam stoga mi nije mogao podijeliti previše detalja. Sve do jednog dana, dok nisam sasvim slučajno i to na Instagramu, naišla na Ramajanu, inteligentnu djevojku, ženu i mamu iz Bosne koja trenutno živi u raju Madagaskara!

Ramajana je pristala na intervju samnon stoga nastavite dalje čitati kako bi saznali sve ovoj afričkoj zemlji!
PS: Sutra izlati drugi dio intervju-a sa Ramajanom, o njenom životu na Madagaskaru, koji joj je zapravo šesta država po redu u kojoj živi!

Ako vas zanima život u inozemstvu, čitajte i sve o selidbi u mnoge druge svjetske države u kategoriji HRVATI/BALKANCI U SVIJETU.

1. Pozdrav Ramajana! Hajde nam se predstavi! 🙂

Zovem se Ramajana i dolazim iz Bosne i Hercegovine, iako sam trećinu života provela živeći izvan BiH uključujući Njemačku, Ameriku, Belgiju, Crnu Goru te Madagaskar, gdje trenutno živim. Živim u jednoj multikulturalnoj porodici sa mužem Belgijancem porijeklom iz Konga i naše dvoje djece, tako da su tri jezika u našoj kući svakodnevnica (francuski, engleski i bosanski), a pojedinačno koristimo još više jezika.

Parsons kameleon @Ramajana

Moglo bi se reći da smo svjetske skitnice, budući da svakih par godina započinjemo život iznova u drugoj zemlji, pa i na drugom kontinentu, zbog prirode posla mog muža koji je diplomata. To je jedan nekonvencionalan način života, koji zahtijeva mnogo prilagodbe, počevši od činjenice da se ne mogu baviti svojom strukom, pa do mijenjanja škole djece, prijatelja, kuće, sredine, klime i svega ostalog.

Međutim, taj nekonvencionalni način života ima i brojnih prednosti, jer vas svaka ta novina u životu oplemenjuje i upotpunjuje kao osobu. Iz svega toga se izrodi jedno životno iskustvo i bogatstvo koje se ne može platiti niti kupiti nikakvim novcima.

2. Zašto si se odlučila preseliti na Madagaskari, gdje točno i koliko dugo tu živiš? Jesi li bila sretna preseljenjem tj. je li Madagaskar ispunio tvoja očekivanja?

Na Madagaskar smo se doselili prije godinu i po, po osnovu diplomatske misije. Živimo u glavnom gradu koji se zove Antananarivo, kojeg od milja zovu Tana, a koji se nalazi na “platou” tj. centralnoj visoravni na nadmorskoj visini od 1350 m. Iako se nalazi u tropskom pojasu, zbog nadmorske visine regija oko glavnog grada ima umjerenu klimu, a za moj pojam rekla bih perfektnu!

Antananarivo – pogled na grad @Ramajana

U Tani je tokom cijele godine dnevna temperatura između 20 i 30 stepeni, sa svježim noćima i jutrima u hladnijem periodu. Postoje samo dvije sezone: suha, hladnija između maja i oktobra, te kišna, toplija između novembra i aprila. Budući da se Madagaskar nalazi na južnoj polutci, godišnja doba su obrnuta u odnosu na sjevernu hemisferu, tako da je topliji period za vrijeme naše zime, a hladniji period za vrijeme našeg ljeta.

Kada sam saznala da se selimo na Madagaskar, sa velikim uzbuđenjem sa čekala taj dan. Svi izvještaji i tekstovi koje sam čitala o životu u ovoj zemlji bili su izuzetno negativni, budući da se radi o jednoj od najsiromašnijih zemalja na svijetu, ali nisam osjećala strah i imala sam neki dobar predosjećaj.

U Madagaskar sam se zaljubila od prvog dana. Ova posebna zemlja je nadmašila sva moja očekivanja i veoma sam sretna što smo napravili taj korak.

Nosy Iranja @Ramajana


3. Kako ti se bilo naviknuti na život na Madagaskaru, koliko se tu život uopće razlikuje od života na Balkanu? Što te posebno iznenadilo, šokiralo, a što oduševilo?

Moram priznati da u početku nije bilo jednostavno naviknuti se na ovu sredinu i taj proces fizičke, psihičke, emocionalne i kulturološke adaptacije je nešto sto je neminovno kada se preselite u novu sredinu, a posebno u Afriku.

Prva dva mjeseca sam bila konstantno bolesna, što zbog nadmorske visine, što zbog suhog zraka, prašine i ekstremno visokih UV zraka, što zbog stomačnih tegoba koje su ovdje neizbiježne.

S druge strane, svaki izlazak iz kuće je podrazumijevao emocionalni slom, kada bih vidjela bebe, djecu i ljude onako prljave i bose da spavaju maltene ispred moje kapije i svukuda po cesti, to je zaista prizor na koji se teško ikada možete naviknuti.

Balkan i Madagaskar su nebo i zemlja kada je kultura u pitanju. Malgaši su tihi, povučeni i zatvoreni, a mi Balkanci smo direktni, otvoreni i samouvjereni. Ali bez obzira na sve početne poteškoće, zavoljela sam ovu zemlju od prvog dana.

Prije nego što sam došla ovamo, zaista sam puno čitala o ovoj zemlji i mislila sam da znam mnogo. Međutim, ništa vas ne može pripremiti na ovo siromaštvo i kulturu, to je zaista jedna skroz druga dimenzija.

Zamislite, 75% stanovništva živi sa manje od 2 dolara na dan – prosječna plata je oko 50 € mjesečno i od toga često živi kompletna uža i šira porodica. Ova rečenica je totalno nepojmljiva dok svojim očima to ne vidite i tek tad shvatite njeno značenje.

Poznato je da su u zemljama Trećeg svijeta klasne razlike jako velike. Na Madagaskaru imate jako malo ultra bogatih ljudi i ostatak je ekstremno siromašno stanovništvo.

Međutim, za razliku od nekih drugih zemalja, siromašne i bogate četvrti nisu razdvojene, bogate kuće su odmah pored siromašnih tako da su vam svakodnevno pred očima scene bijede i neimaštva, htjeli vi to ili ne, te se konstantno nalazite u totalnom gradskom haosu kada je u pitanju saobraćaj, ulične pijace i mase ljudi na sve strane.

U glavnom gradu nikada nigdje ne šetam ulicom, uvijek se vozim u autu od jedne do druge tačke, a ulični život slikam isključivo iz automobila. To je nešto na što mi se još uvijek teško naviknuti, ali svjesna sam da sve ima svoju cijenu. Čim izađete iz glavnog grada situacija je mnogo bolja.

Ljudi Madagaskara @Ramajana

Šok mi je bio vidjeti da se meso prodaje na cesti, bez frižidera onako u prašini i neredu, da ljudi najnormalnije koriste ulice kao javni toalet, da većina stanovništva nema ni vodu ni struju u kući, da umjesto kamiona bosi ljudi guraju teret na drvenim prikolicama, te da vas saobraćaj izbaci iz cipela kada umjesto 5 minuta putujete sat vremena na posao.

Vode i struje nam nestaje svaki dan, a struja često prekida i po deset puta u jednoj minuti, te ako nemate agregat za struju i veliki rezervar vode vrlo vjerovatno ćete biti veoma isfrustrirani sa vašim životom ovdje. Ono na šta još morate obratiti pažnju kada živite ovdje duže vremena je da morate biti jako oprezni sa vodom i hranom, pošto to može imati negativne posljedice na zdravlje.

Voda ne samo da nije pitka, nego je ne koristimo ni za kuhanje ni pranje hrane. Da ne bismo stalno kupovali plastične flaše, morali smo ugraditi specijalni filter za vodu koji zahtijeva instalaciju dodatne česme, tako da sada imamo dvije slavine jednu pored druge. Sirovu hranu kao što su voće i povrće potrebno je prethodno dezinficirati specijalnim sredstvom, a generalno izbjegavamo jesti salate i nepotpuno pečena jela u neprovjerenim restoranima.

U nekim restoranima čak u meniju stoji napomena da je voće i povrće iz vlastitog uzgoja te da je pravilno oprano. Čak i led u piću treba izbjegavati ukoliko nije napravljen od flaširane ili filtrirane vode. O svemu tome morate voditi računa kada živite duže vremena na Madagaskaru.

Pozitivno me je iznenadilo to što je Madagaskar relativno sigurna zemlja. Prethodno sam navela da nikada ne šetam i ne slikam ulicom, pa se pitate kako je to moguće? Standardi sigurnosti se ne porede sa evropskim, nego sa afričkim. U tom poređenju, Madagaskar se smatra jednom od sigurnijh zemalja gdje najveća opasnost vreba od krađe i džeparoša, dok ubistava i kriminala većih razmjera nema mnogo.

Također, pozitivno iznenađenje bilo je saznanje da na Madagaskaru možete naći skoro sve od uvoznih i domaćih proizvoda sto se tiče hrane, kozmetike, odjeće, tehnike, namještaja i drugih stvari, što se ne podrazumijeva uvijek afričkim zemljama.

Djeca Madagaskara @Ramajana

4. Madagaskar je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Koja je valuta i jesu li cijene zaista niske?

Valuta na Madagaskaru se zove Ariary (otprilike 1 € = 4000 Ar). Da li je život skup ili jeftin zavisi od toga iz kojeg ugla gledate, da li iz perspektive nekoga ko živi ovdje ili iz perspektive turiste.

Za nas koji živimo ovdje, život nije toliko jeftin ukoliko želite da zadržite sličan nivo standarda kao kod kuće – da kupujete uvozne proizvode, odjeću ili namještaj, učlanite se u sportski klub ili putujete unutar ili van zemlje.

Kuće su skupe i sve što je uvezeno je veoma skupo, tako je na primjer uvozna hrana čak dva do tri puta skuplja nego u Francuskoj, namještaj, odjeća, obuća i tehnika su također mnogo skupi. Puno je bolje donijeti svoje stvari nego kupovati ovdje. S druge strane, restorani i izlasci su jako jeftini i sve što je lokalno tipa suvenira, voća i povrća. U prosjeku kila voća košta 0,50 €.

Ako dolazite samo turistički trebat će vam i za to veliki budžet, iako na prvu smještaj ili hrana mogu odati dojam da ćete jeftino proći. Potrebno je uzeti u obzir da avio karte do Madagaskara nisu jeftine, te da je transport unutar zemlje (avionom ili rentanjem auta) skup plus da ćete ostati bar dvije ili tri sedmice, jer se ne isplati kraće od toga dolaziti.

Madagaskar je daleko od svega, izolovan je i nikad nikom nije usputna destinacija. Samim tim, ovdje se dolazi jedanput, a budući da je ostrvo ogromno i kretanje po njemu sporo i komplikovano, trebate ukalkulisati nekoliko sedmica za obilazak što će napuhati vaš budžet.

Djeca na Madagaskaru @Ramajana

5. Pojedinačno gledajući, smještaj i hrana su dosta povoljni, ali ćete 60-70% budžeta potrošiti na transport i ekskurzije.

Smještaj: ponude smještaja se kreću od 10 do 300 € po noćenju. U smještajima kategorije cca 10- 40 €  morate biti spremni na vrlo jednostavne uslove i to najčešće drvene bungalove bez tople vode, bez cjelodnevne struje, bez klime te slab ili nikakav internet. Kažem morate biti spremni, mada ne znači da će to uvijek biti slučaj, a nekada će vam to biti jedina opcija pošto nema uvijek izbora. U skupljim hotelima možete uživati u udobnosti i malo luksuznijem ambijentu.

Hrana: u restoranima možete kupiti pristojno jelo za 5 – 6 €, a na ulici možete birati voće za male novce.

Transport: što se transporta unutar zemlje tiče postoje tri izbora: 

Avion – lokalna avio kompanija “Tsaradia” leti do svih većih gradova unutar zemlje i ovo je definitivno najbolji i najbrži način da obiđete što više na Madagaskaru. S druge strane, red letenja je nepouzdan zbog čestih izmjena ili otkazivanja leta u posljednjem trenutku. Interni letovi su veoma skupi, jedna povratna karta u prosjeku košta oko 250 do 300 € po osobi.

Rent-a-car – odličan je način da vidite svakodnevni život na Madagaskaru, s tim da ćete jako puno vremena provesti u vožnji i nećete moći obići mnogo lokacija koje su međusobno udaljene. Pogrešno je misliti da ćete mnogo toga propustiti usput ako idete avionom, jer na Madagaskaru se avionom vozite samo do nekog od gradova a onda odatle obično opet morate rentati auto da biste obišli razne lokacije.

Tako da u kontekstu  autentičnosti lokalnog života nećete ništa propustiti, samo ćete moći više toga obići. Kada je u pitanju rentanje auta na Madagaskaru se preporučuje rentanje zajedno sa vozačem koji je ujedno i vodič. Obavezno se iznajmljuje džip s pogonom 4×4 jer drugačije se ne možete kretati po katastrofalnim cestama ove zemlje.

Niti se možete pouzdati u GPS, a bez francuskog i pogotovo malgaškog jezika ćete se teško sami snaći, zbog toga vam treba lokalni vozač. Ta će vas avantura koštati otprilike 100 € na dan. Kako se uveče ne preporučuje kretanje unutar zemlje, računajte da morate uvijek negdje prenoćiti i da ne možete do kasno voziti jer mrak pada već oko 18 sati.

Bus – osim ako ste backpacker, ovu varijantu nikome ne bih preporučila. Nažalost, na Madagaskaru nije razvijen javni prevoz i jedino što postoji su lokalni kombiji koji se zovu “Taxi Be”, koji budu krcati sa svih strana i polovinu odmora biste proveli u neudobnoj vožnji. Logično da je ovo i najpovoljniji način transporta.

Pejzaži Madagaskara @Ramajana

6. Jesi li bila zadovoljna sa hranom na Madagaskaru? Koja su tradicionalna ili pak luda, nesvakidašnja jela i voće koja se obavezno moraju probati? 

Riža, riža i riža… To je glavno i osnovno jelo na Madagaskaru. Madagaskar ima veću potrošnju riže po glavi stanovnika od Kine. Nije ni čudo kada vidite da je ljudi jedu za sva tri obroka dnevno, pri čemu je riža uvijek glavno jelo, a sve ostalo je prilog (laoka).

Tipičan obrok lokalnih ljudi sastoji se od brda riže na tanjiru sa komadićem lokalnog zelja. Meso je luksuz i većina stanovnika ga si može priuštiti možda jednom godišnje.   

Hrana nije nešto što će vas oduševiti na Madagaskaru, ali ima interesantnih i ukusnih jela. Najpoznatije jelo se zove “Romazava” (čita se Rumazav) i sastoji se od riže, zebua (lokalna govedina) i “bredes” (vrsta domaćeg zelja).

Za one koji vole eksperimentisati preporučujem da probaju jelo “Ravitoto” (čita se Raftut) koje izgleda kao špinat s tim što nije špinat nego samljeveno lišće manioka ili kasave pomiješano sa kokosovim mlijekom i svinjetinom, i naravno, servira se sa rižom.

Lišće Manioka

Na obalama zemlje se uglavnom jede svježa riba i morski plodovi. Lokalni “fast food” čine uštipci od banana, samosa punjena sa sirom, povrćem ili mesom, fritirani slatki krompir ili čips od banane. Svakom turisti bih preporučila da kupi vaniliju i druge interesantne začine, med od ličija ili džem od baobaba kao suvenir.

Jedno nesvakidašnje jelo zove se “Koba Akondro”. To je dimljeni kolač od rižinog brašna, kikirikija i banane u obliku ogromnog rolata koji se sprema na pari, umotan u listove banane. To nije za svačiji ukus pošto otprilike ima okus kao da ste zagrizli komad izgorjelog uglja.

Madagaskar je raj na zemlji što se tropskog voća tiče. Toliko je ukusno, slatko, sočno i raznovrsno da sam imala osjećaj kao da sam na nekoj planeti voća. Mango i ananas u Evropi kao da se nikad nisu sreli sa mangom i ananasom na Madagaskaru, ponekad su toliko slatki da ih nije moguće ni pojesti.

Svo voće se prodaje isključivo sezonski, a najviše izbora ima u sezoni kiše. Teško je istaći samo jedno voće, jer ima toliko različitih vrsta i ne zna se koje je ukusnije i neobičnije. Ali ako bih trebala istaći samo jedno, istakla bih “Koun-Koun” (mislim da se prevodi kao volovsko srce) koje ima jako specifičan okus neke bombone ili nekog deserta kojeg ne mogu riječima ni opisati.

Baobab stabla i ljudi @2photopots

Najluđe voće koje sam probala je voće baobaba koje je istovremeno kiselkasto i slatko, ljepljive je teksture pa se lijepi za zube, ali je odlično kao sok. Lista tropskog voća je dugačka: mangostin, šećerna jabuka, jackfruit, liči, kineski liči, tamarind, papaja, mango, ananas, guava, java apple, hljebovac, japanska jabuka, banane (probala sam najmanje 10 vrsta) i još mnogo mnogo neobičnog tropskog voća.

Obavezno probajte sok od graviole (soursop ili na francuskom corossol) čiji opis okusa je savršeno opisan na internetu: s aromom sličnom ananasu, okus voća opisan je kao kombinacija jagoda i jabuka sa kiselim notama okusa citrusa, u kontrastu sa kremastom teksturom koja podsjeća na bananu – ne bih mogla bolje opisati!

Gravioila voće

Ima i voća koje je ukusnije u našim krajevima nego na Madagaskaru, recimo, jabuke, narandže, limun, pa možda i lubenica.

Jackfruit (Nangka) @Ramajana


6. Život u inozemstvu svakoga promjeni na svojevrstan način. Kako i na koji način je tebe život na Madagaskaru promijenio?  Koja je najveća lekcija koju si naučila tu, o sebi, životu i drugima?

Moj život je kao jedan kofer u kojem nosim prtljag sa uspomenama, životnim pričama, novim saznanjima, iskustvima, raznorvrsnim ličnostima svih mogućih nacionalnosti, vjera, rasa i kultura, vrijednostima drugih običaja i kultura. Sama činjenica da sam živjela u 6 zemalja i na 3 kontinenta govori o veličini mog životnog prtljaga.

Čak i osoba koja samo mnogo putuje širi svoje horizonte, a kamoli kad imate priliku živjeti u raznim zemljama, sistemima, podnebljima, vremenskim zonama, klimatskim uslovima i okruženi drugačijim jezicima i kulturama, onda vaš mozak naprosto drugačije funkcioniše i vaš pogled na život se automatski mijenja.

Svaka nova destinacija bila je krupna promjena, ali mogu slobodno reći da je Madagaskar bio najveća promjena u mom životu. Ovdje sam osjetila najveće razlike u odnosu na moj prethodni život. Nikada prije, osim na televiziji, nisam vidjela ovakve razmjere siromaštva a istovremeno toliko životne radosti u ljudima kao da su najbogatiji na svijetu. Kad se suočite s tim, naučite da mnogo više cijenite svaku sitnicu.

Antananarivo3 @Ramajana

Kad vidite da ljudi nigdje ne žure i da sve s osmijehom završe kad završe, shvatite da život nije štoperica i da ljudi ne moraju biti kao roboti, te da je uredu ako nije sve perfektno.

Shvatite da kiša nije samo kiša, kiša stvara lokve i nekome predstavlja igralište, kiša znači život jer mnogim ljudima je jedini izvor vode.

Shvatite da je pojam siromaštva također relativan, jer neko je siromašan u odnosu na Zapadni svijet, u odnosu na vas ili nekog drugog, ali ovdje sam vidjela da mnogi ljudi sebe ne smatraju uopšte siromašnim, jer oni imaju vlastite standarde za mjerenje siromaštva. Naučila sam da mogu imati nekoliko domova istovremeno i da se svugdje osjećam kao kod kuće.

Oprema za fotografiranje/snimanje


7. Je li te hvatala nostalgija i kako si se borila s njom? Jesi li upoznala neke ljude sa područja bivše Jugoslavije pa ti je možda na taj način bilo lakše? Znaju li ostali stanovnici sa Madagaskara koje upoznaješ gdje je BIH i koja im je prva asocijacija? 

Sa nostalgijom nemam previše problema, pošto sam se čitav život selila iz mjesta u mjesto, države u državu, sa jednog na drugi kontinent. Na takav život sam se jednostavno od malih nogu navikla i čak mi pomalo teško pada da dugo živim na istoj lokaciji. Premda, uvijek je poseban osjećaj vratiti se u Bosnu, vidjeti familiju i stare prijatelje i te posjete uvijek budu intenzivne jer znate da ste tu na ograničeno vrijeme.

Na Madagaskaru još uvijek nikad nikog nisam upoznala iz bivše Jugoslavije i često se raspitujem da li neko poznaje nekoga sa tog područja, ali još nikad ni za koga nisam čula da živi ovdje. Zbog toga se često šalim da sam ja jedina Bosanka koja živi na Madagaskaru, ko zna.

Jednom prilikom sam imala sreću da upoznam jednu grupu turista iz Hrvatske i to je bilo jedno predivno iskustvo i druženje koje će zauvijek ostati u lijepom sjećanju, jer su šanse da sretnete našeg turistu zaista jako male. Za Bosnu nikad niko nije čuo od lokalnih ljudi, izuzev onih dobrostojećih koji su putovali po Evropi.

Najčešće misle da sam iz Rusije, pošto im naš jezik zvuči slično ruskom. 

Ljudi na Madagaskaru @Ramajana

8. Kakvo si doživjela ljude sa Madagaskara, kako bi ih opisala kad bih morala onako generalno? Kojim jezikom se sporazumijevaš?

Ljudi sa Madagaskara ne vole reći da su iz Afrike. Oni ne smatraju da pripadaju Africi niti da su Afrikanci, iako to geografski jesu. Svoju zemlju doživljavaju toliko posebnom, da smatraju da je Madagaskar maltene vlastiti kontinent, i da ne pripada ni Africi ni Aziji.

Prvi doseljenici na Madagaskaru došli su iz Indonezije. Stoga ljudi u centralnim dijelovima Madagaskara veoma podsjećaju na Indonežane ili Azijate, kako izgledom tako i ponašanjem, dok na obalama Madagaskara možete vidjeti više uticaj Istočne Afrike.

Ljudi su generalno veoma tihi, ljubazni, povučeni i ponizni što je karakteristika koja je ostala duboko ukorijenjena iz doba kolonijalizma. Izbjegavaju vas gledati u oči ili pitati vas nešto, bijelcu se uvijek odgovara sa “da, gospođo” ili “da, gospodine”, nikada ih nećete čuti da povise ton, da vas uvrijede i slično.

Također, svojstveno malgaškoj kulturi je i da izbjegavaju direktno reći “ne” kao znak ljubaznosti i poštovanja. Formalno riječ “ne” postoji ali se rijetko koristi, jer Malgaši uvijek pokušavaju na negativno pitanje odgovoriti afirmativno.

Zvanični jezici na Madagaskaru su francuski i malgaški. Malgaški jezik srodan je jeziku koji se koristi u Borneu u Indoneziji. A što se francuskog jezika tiče, jako slabo se govori među lokalnim stanovništvom u glavnom gradu, a još manje u ostatku zemlje što često otežava komunikaciju. On se više koristi u poslovnom svijetu.

Antananarivo @Ramajana

NASTAVIT ĆE SE
(SUTRA IZLAZI DRUGI DIO)

Ako želite zapratiti Ramajanu, možete to učini preko njenog Instagram profila: Bosnian girl in Madagascar

Share your opinion